Zabrinuta sam zbog azbestnih tj. salonitnih ploča na krovu jedne velike hale pokraj naše kuće. Naime, udaljena je kojih 20 metara od našeg dvorišta i stare su oko 30 godina. Bojim se zbog naše djece koja se igraju po dvorištu i mogu disati te azbestne čestice. Kako da provjerim da li postoje uopće čestice u zraku?
Azbest, tj. silikatni minerali mogu doći u više oblika i sigurno nisu svi jednako opasni. Azbest ne predstavlja opasnost dok se njegove niti ne raspršuju u zrak. Većina materijala s azbestom je izrađena tako da se on ne može osloboditi u okolni zrak, barem dok je materijal u dobrom stanju. Dokle god predmeti izrađeni od azbesta nisu oštećeni (npr. lomom ili raspadom) nema nikakve mogućnosti da se iz njih oslobode azbestne niti i čovjek se ne mora bojati. Čim postoje veća oštećenja, treba potražiti savjet stručnjaka. Kod procjene rizika naravno da treba uzeti u obzir veliki broj činitelja. Prvi od njih je svakako koliko i kakvih osoba živi ili radi u prostoru gdje postoji mogućnost oslobađanja azbestnih vlakna. Najosjetljiviji dio populacije su djeca i u slučaju sumnje na njihovu izloženost mora se izrazito ozbiljno postupiti. Naravno da se prvenstveno misli na škole i vrtiće, ali ne treba zanemariti niti moguću izloženost pojedinačne djece u domaćinstvima. Nakon toga se gleda prostore gdje ljudi borave veliki dio dana, bez obzira je li to ured ili kuhinja prosječnog domaćinstva. Ima i drugih važnih činitelja rizika, ali ocjenu njihove veličine treba prepustiti stručnjacima. Izrazito je bitno naglasiti da se azbestni materijali ne smiju dirati ako to nije nužno potrebno, jer razgradnja predstavlja izrazito velik problem zbog opasnosti kojima se izlažu i radnici i građani prilikom takvih poslova. Pogledajte, npr. taj krov od salonit ploča. Koliku on opasnost predstavlja za vas i vaše sugrađane? To je jako važno pitanje i svaki pošten čovjek će ga postaviti. Uglavnom su te ploče prilično stabilne i inertne. Naravno da se zbog meteoroloških posebnosti naših krajeva te ploče pomalo raspadaju i oslobađaju se iz njih azbestna vlakna. Nitko ne zna koliko se azbestnih vlakana oslobađa po jedinici vremena (npr. minuti, satu, danu ili mjesecu). Nije to ni potrebno znati, jer su stvari jasne same po sebi. Vani uvijek postoje zračna strujanja, koja igraju važnu ulogu u raspršivanju azbestnih vlakana. Ako nema zračnih strujanja onda nema ni pokretanja azbestnih vlakana iz bilo kojeg materijala. Azbestna vlakna nemaju nikakvu vlastitu energiju i ne mogu se pokretati sama od sebe samo zato što su opasna ili zločesta. Ona moraju biti ponijeta zračnim strujama da bi se maknula od izvora i tek tako mogu postati opasna za ljude. U vanjskoj atmosferi zapravo azbestna vlakna iz okoliša predstavljaju malu opasnost. Ona će se s nekog krova raspršivati u okoliš stvarajući niske koncentracije vlakana u okolnom zraku i neće vjerojatno predstavljati nikakvu opasnost. Glavni problem su vlakna u zatvorenim prostorima i njih se treba čuvati. Međutim, u svim slučajevima treba razmišljati racionalno i logički. Glavno pravilo je da se azbestni materijal ne dira ako to nije nužno potrebno.