U sredstvima javnog priopćavanja moglo se nedavno pročitati upozorenja o opasnom DEET kao široko korištenom repelentu (odbija komarce), posebno u Americi. On je zaista prema izvorima od proizvođača otrov (otrovno ako se udiše, u dodiru s kožom i ako se proguta). KomarciNalaze se njegovi preparati i na našem tržištu i to u koncentracijama do 30% ili višima. Kod tih koncentracija on zadržava svojstva otrova, a tek ispod 25% preparati se mogu nazivati štetnima za zdravlje ljudi. Proizvođači nikako ne preporučuju korištenje ovog repelenta kod djece mlađe od 2 godine, a inače su navodno vrlo učinkoviti u odbijanju komaraca. Neki traže zabranu stavljanja u promet preparata na osnovi DEET, a argumente prikupljaju iz brojnih znanstvenih radova.
Ključno opasno svojstvo DEET je inhibicija enzima acetil-kolinesteraze, koja je zadužena za hidrolizu acetil-kolina na sinapsama. Stvar je vrlo složena, ali činjenica je da na isti način djeluju živčani bojni otrovi poput sarina ili VX-a. Naravno da je djelovanje DEET ekstremno slabije nego djelovanje bojnih otrova, ali ne mogu nas ostaviti ravnodušnim ovakvi učinci. Istina, ti učinci nisu trajni kao kod organofosfornih instkticida ili bojnih otrova i povlače se relativno brzo kao kod karbamatnih insekticia (npr. karbofuran), a treba naglasiti kako su ipak slabiji otrovi nego spomenuti karbamatni inesketicidi. Obzirom na veliku potrošnju repelenata (npr. u površinskim vodama Amerike nalaze koncentracije DEET više od 50 ng/l) javlja se potreba nadzora u okolišu. Znanstvenici u nekim radovima pokazuju kako DEET može izazivati teže neurotoksične učinke na središnjem živčanom sustavu, pogotovo u djece. Službeno ni EU ni SAD nisu uveli zabrane korištenja ovog repelenata u pripravcima s tržišta, ali naravno da se službena istraživanja obavljaju. To je, na kraju krajeva, obveza proizvođača u nekoliko slijedećih godina, kako prema uredbi REACH tako i prema direktivi o biocidima.
Ne znamo kako će završiti ova priča o DEET, ali ne treba zanemariti preporuke nekih znanstvenika (pa makar oni bili sudionici trgovinskog rata za mjesto različitih repelenata na tržištu) da se pokuša koristiti tzv. prirodne repelente (različiti ekstrakti ulja iz nekih više ili manje poznatih biljaka), ali nismo sigurni hoće li i ti repeletni biti jednog dana proglašeni jako opasnima. Činjenica je da su naša znanja vrlo skromna i da zapravo ništa ne možemo ni preporučiti ni odbaciti. To što je nešto otrov ne znači da ga ne trebamo koristiti u svakidašnjem životu. Puno je otrovnih tvari koje normalno koristimo u svojem životu i zbog toga se ne uzrujavamo. Činjenica je i to da ima više preparata na bazi DEET koji su normalno registrirani za uporabu na teritoriju hrvatske države. Na kraju je ipak građanin onaj koji će izabrati repelent, koji odbija komarce. Mi niti preporučujemo niti odbacujemo bilo koji repelent dok se ne oglase službena tijela EU i SAD, a za sad se nisu oglasili u obliku zabrana ili preporuka o nekorištenju.
Prof. dr. Franjo Plavšić