U nastojanju da se smanji potrošnja energije koja se koristi za osvjetljivanje prostora, krenulo se s izbacivanjem iz uporabe klasičnih žarulja sa žarnom niti i njihovom zamjenom štednim žaruljama, koje su i do 80 % učinkovitije od klasičnih. Time je uvelike smanjena potrošnja energije, a ujedno su i troškovi koji se periodički izdaju za osvjetljavanje smanjeni (neki kažu i za oko 350 kuna godišnje po domaćinstvu). Inicijativa je pokrenuta od strane zemalja Europske unije, a od 2008. godine se krenulo s provođenjem projekta zamjene klasičnih žarulja štednima. Iz toga razloga su možda neki zamijetili da klasičnih žarulja na tržištu ima sve manje. Zadnji datum kada će se na tržište moći staviti klasične žarulje jačine 40 W i 25 W je 01. rujna 2012., s time da onih većih jačina u međuvremenu više na tržištu niti nema.
Kako će Hrvatska uskoro postati dio Europske unije, ovo nas neizbježno čeka. Dakle, više nećemo moći koristiti žarulje sa žarnom niti (osim ako je netko sakupio zalihe) i htjeli to ili ne, morat ćemo se prebaciti na uporabu štednih žarulja ili CFL-a (Compact Fluoresecent Lamp).
Budući da to već moramo činiti, nameće se pitanje koliko su štedne žarulje stvarno opasne za zdravlje?
U gore navedenom članku stoji kako štedne žarulje sadrže živu koja iz njih može iscuriti ukoliko se žarulja razbije, a osim nje i neke potencijalno karcinogene kemikalije – fenol, naftalen i stiren.
Hajdemo se prvo pozabaviti potencijalnim CMR-ovima (karcinogenim, mutagenim i/ili reproduktivno toksičnim kemikalijama).
Karcinogeni 1A kategorije ili Karc. 1A (bivši karcinogeni kategorije 1 ili karc. kat. 1) – postoje znanstveno dokazani slučajevi kada je neka tvar kod čovjeka dovela do pojave karcinoma. Ovih se karcinogena treba paziti!
Karcinogeni 1B kategorije ili Karc. 1B (bivši karcinogeni kategorije 2 ili karc. kat. 2) – postoje znanstveno dokazani slučajevi kada je neka tvar na životinjskom modelu dovela do pojave karcinoma, no konkretnih podataka za čovjeka još uvijek nema. Na tvari svrstane u ovu kategoriju treba obratiti pažnju, no ne treba paničariti.
Karcinogeni 2. kategorije ili Karc. 2 (bivši karcinogeni kategorije 3 ili karc. kat. 3) – tvari koje čak niti na životinjskome modelu nisu pokazala karcinogena svojstva, a kamoli kod čovjeka! No kako se kod nižih organizama (npr. gljivica) u laboratoriju ipak dogodilo nešto, tvar je razvrstana u kategoriju karc. 2. da bi je u budućnosti pratili kroz znanstvena istraživanja.
Mutagene (muta. kat.) i reproduktivno toksične (repr. kat.) kemikalije su osnovom istih kriterija razvrstane u gore spomenute 3 kategorije.
I kamo spadaju fenol, naftalen i stiren?
Fenol (CAS 108-95-2) – mutagen 2 kategorije (bivši muta. kat. 3).
Naftalen (CAS 91-20-3) – karcinogen 2 kategorije (bivši karc. kat. 3).
Stiren (CAS 100-42-5) – tvar koja u službenom razvrstavanju nema niti jedno od CMR svojstava.
Dakle, njih se ne trebamo bojati.
Živa (CAS 7439-97-6) je s druge strane kemikalija razvrstana kao reproduktivno toksična tvar 1B kategorije, vrlo otrovna udisanjem te tvar kod koje postoji opasnost od teškog oštećenja zdravlja pri duljem izlaganju udisanjem. Osim po ljudsko zdravlje navedenih opasnosti, ona je isto tako tvar vrlo otrovna za organizme koji žive u vodi i može dugotrajno štetno djelovati u vodi. Da, ovo već zvuči poprilično opasnije po zdravlje te se stoga treba pozabaviti količinom žive u štednoj žarulji.
Činjenica je da se gore navedene opasnosti odnose na elementarnu živu, kakva se i nalazi u štednim žaruljama, no iste u žaruljama ima najčešće 3-4 miligrama (maksimalno dozvoljena količina po žarulji je 5 miligrama). Živa ne može pobjeći iz neoštećene štedne žarulje, a ukoliko bi se žarulja razbila, oslobodilo bi se oko 10 % od sveukupne količine žive (ostatak bi se adsorbirao na površine unutar žarulje i biti će bačen sa staklom). Uzmemo li u obzir maksimalno dozvoljenu količinu žive po žarulji od 5 mg, tj. tih 10 % oslobođene žive u prostoriji od 30 m3 (4 x 3 x 2,5), dobivamo sljedeću računicu:
0,5 mg/30 m3 = 0,016 mg žive po m3 prostora
Ili za prostor od 15 m3 (2,5 x 3 x 2,5)
0,5 mg/15 m3 = 0,03 mg žive po m3 prostora.
U oba slučaja, količina žive koja će se osloboditi iz razbijene štedne žarulje bit će niža od propisane granične vrijednosti izloženosti (GVI) za živu koji iznosi 0,05 mg/m3. GVI se odnosi na koncentraciju kemikalije u zraku prostora koju odrasla osoba može udisati 8 sati dnevno cijeli svoj životni vijek, a da ta kemikalija ne izazove posljedice na kvalitetu života i zdravstveno stanje izložene osobe.
Iako možda rigorozne, mjere koje propisuje Health Protection Agency u slučaju razbijanja štetne žarulje (CFL-a) jesu sljedeće:
– Otvoriti prozore i prozračivati prostoriju
– Mjesto razbijanja obrisati vlažnom tkaninom te tkaninu zajedno sa sakupljenim sadržajem staviti u plastičnu vrećicu
– Ljepljivom vrpcom (npr. selotejp) pokupiti eventualne ostatke (staklo, prah i dr.) s površine te i to staviti u plastičnu vrećicu
– Vrećicu zatvoriti te je staviti u još jednu vrećicu (na ovaj se način minimalizira mogućnost da će prikupljeno staklo razrezati vrećicu)
– Vrećicu s otpadom potom predati na zbrinjavanje u reciklažno dvorište ili tvrtci ovlaštenoj za sakupljanje opasnog otpada. Ne smije ju se baciti u kantu za smeće (komunalni otpad)!
Iz gore navedene računice očigledno je kako se, čak i u slučaju razbijanja žarulje u vrlo malome prostoru, neće postići koncentracija žive koja bi mogla naštetiti zdravlju. Bez obzira na to, ipak se treba ponašati odgovorno te postupiti prema mjerama navedenim u slučaju razbijanja CFL-a. Postupite li tako, nema mjesta panici.
Irena Zorica Ježić Vidović, dipl.ing.