Ta paragvajska biljka počela se sve više koristiti u SAD osamdesetih godina prošlog stoljeća i bila je posebno hvaljena od pripadnika New age pokreta. Nije to ni čudno, jer je taj pokret zapravo tražio da se stane na loptu u divljem razvoju industrije i povratak starim tradicijama. Često puta su odbacivali većinu tekovina 20. stoljeća i tražili povratak životu iz prethodnih stoljeća ili još ranije. Iako su šećeri iz šećerne trske i repe već u to vrijeme bili optuživani za razna zla ovog svijeta, nije se tražilo njihove zabrane, a moglo se recimo preporučiti izravno korištenje šećerne trske. Apsolutno su odbacivana sva sintetska sladila, što se nastavilo i danas često koristeći lažne argumente. Razlozi su vjerojatno bili ideološki. Onda se u SAD osamdesetih godina dogodila zabrana stavljanja stevie u promet, jer je u nekom znanstvenom radu pronađena mutagenost. Svakako je FDA (Food and Drug Administration) prenaglio s tom odlukom, a pitanje je jesu li proizvođači drugih sladila utjecali svojim pritiskom na rečenu odluku. Puno kasnije je FDA povukao prvotnu odluku pod pritiskom kasnijih istraživanja, pogotovo s pojedinim sintetskim sastojcima biljke. Dozvola je zapravo dana za steviol kao jedan od sastojaka biljke koji je približno 300 puta slađi od šećera. Inače biljka sadrži brojne druge neistražene steviozide, rebadiozide te druge tvari. Rebadiozidi su također izrazito slatki, ali uglavnom nisu toksikološki dovoljno ispitani.
Ovo iskustvo sa zabranom stevie trebalo je ideološke toksikologe kao predstavnike New Age pokreta ipak malo prosvijetliti. Na temelju svog neugodnog iskustva sa znanstvenim laboratorijima trebali su shvatiti neke činjenice. Danas se smatra da je 50% ili više znanstvenih radova po časopisima smeće ili se radi o falsifikatima i plagijatima. Zakonodavna tijela u SAD i Europi su to shvatila i uvela obvezu ispitivanja tvari u DLP (dobra laboratorijska praksa) laboratorijima. Nije bilo više povjerenja u znanstvene radove, pa bili oni objavljeni u najuglednijim časopisima. Priznavalo se samo rezultate iz DLP laboratorija. Otpor tome je bio užasan, a posebno su se suprotstavljali ideološki toksikolozi u svijetu i Hrvatskoj. Tipičan primjer je sintetsko sladilo aspartam, koje je napadano u brojnim publikacijama i preko brojnih web stranica. DLP laboratoriji su pokazivali da se radi o relativno bezopasnoj kemikaliji (manje opasnoj od steviola), ali su se pojavljivali brojni „znanstveni“ radovi ideoloških toksikologa u kojima je to sladilo proglašavano izrazito opasnom tvari. Nije bilo volje za akademsku raspravu, a ideološki toksikolozi su bili spretniji u komunikaciji s javnošću propagirajući svoje ideje. Međutim, službeni toksikolozi nisu odustajali od svojih stavova i naveliko se počelo uvoditi praksu maksimalne zaštite građana. U Europi je uveden REACH (Registration, Evaluation and Authorisation of Chemicals). U to su se priključila različita područja, od aditiva hrani do pesticida. Proces je u tijeku i mogao bi završiti do 2018., ali izaziva brojne otpore na sve strane i na svim područjima. Priča sa zabranom stavljanja u promet listova ili ekstrakata stevie je i opet tipična za ova vremena.
Početkom 20. stoljeća medicina je shvatila da su vremena „prirodnih“ lijekova prošla i krenulo se u izradu jasno definiranih lijekova baziranih na čistim tvarima. Razlozi su bili brojni. Biljke osim nekakve djelatne tvari poput npr. digoksina (srčani glikozid) sadrže brojne sastojke s drugim djelovanjima, često izrazito štetnim. Onda je bolje izolirati ili sintetizirati onu tvar za koju se sa sigurnošću može znati pozitivno djelovanje. Drugi problem je bio u nejednolikom sastavu biljnog materijala s obzirom na sastav različitih štetnih ili korisnih tvari. Koncentracije sastojaka ovise o brojnim činiteljima, kao što su klimatski uvjeti i njihove promjene tijekom godine ili godina, tlu, vremenu pobiranja, uvjetima prerade itd. Varijacije u sastavu su znale biti ekstremne i onda je bilo izrazito teško uspostaviti ustaljenu terapiju za bolesnike, a to je značilo da terapija neće biti uspješna. Naravno da su kod biljnih preparata bile izrazito česte nuspojave brojnih neželjenih tvari iz njezinog sastava. Zanimljiv slučaj imali smo prije nekoliko godina s prodavačem marihuane iz Njemačke. Mladi čovjek je uzgajao marihuanu u toj sjevernoj zemlji i onda ju prenio na Jadran. Mislio je financirati svoje ljetovanje prodajom marihuane u gradu gdje je odsjeo. Uhitila ga je policija i zatvorila, a njegovu marihuanu je poslala na analizu u policijski laboratorij. Tamo su našli samo tragove tetrahidrokanabinola, jer se u onim sjevernim krajevima on nije akumulirao u biljci i trava je bila sasvim neučinkovita. Pustili su ga na slobodu jer je ostala samo optužnica za prevaru korisnika. Tako je to sa svim biljkama.
Sad se postavlja pitanje zabrane stavljanja listova stevie u promet. Razlozi za to su posve jasni. Nisu obavljena ključna toksikološka i klinička istraživanja sa steviom. Ne smije se staviti na tržište uz blagoslov države takav preparat, jer nema za to dovoljnih razloga. Propise se mora poštivati jednako za lijek i ovakav preparat. O drugim razlozima je već bilo govora u gornjem tekstu. Onaj tko stavlja takav proizvod u promet morao bi imati barem precizan sastav svih aktivnih tvari u biljci, jer inače može prodati mačka u vreći. Ako mlijeko s tržišta mora biti ispitano prema propisima, onda je nerazumno očekivati da za majčinu dušicu s tržnice ili steviu to ne vrijedi. Svi moramo biti ravnopravni na tržištu. Zato je danas od stevie ostao prihvatljiv jedino sintetski steviol. Time se ne zabranjuje korištenje listova stevie u domaćinstvima. Nabavite si lončanice i uzgajajte steviu za vlastite potrebe, a možete nekoliko listova pokloniti prijateljima. Shvatite da to nije isto kao stavljati proizvod u promet. Argumenti za izrazito veliku ljekovitost listova ne može biti to što su se zbog uzimanja stevie nečijoj tetki snizili trigliceridi unatoč tome što jede sve zabranjene namirnice ili da se susjedu Juri navodno povećala potencija za 100% nakon što je počeo svaki dan piti čaj od stevie. To bi išlo na mlin svim onim silnim prevarantima koji vam preko interneta ili na tržnicama nude jeftino sve moguće ljekovite pripravke koji će vam produžiti život za još 50 godina ili izliječiti srce poslije dva infarkta. Ne poričem da je možda lišće stevie jako korisno za ovo ili ono, ali to treba dokazati modernim znanstvenim metodama. Do tada ne prihvaćam stavljanje takvih pripravaka u promet na hrvatskom tržištu.
prof. dr. sc. Franjo Plavšić