U Zagreb je stigla slavna slika Večera u Emausu kao jedno od veličanstvenih djela slikara Caravaggia koji je živio u 16. stoljeću i umro relativno mlad (oko 40 godina) od galopirajućeg karcinoma. Umro je u zatvoru. Slika je posvećena onom slavnom trenutku kad Isusovi sljedbenici i bjegunci iz Jeruzalema, poslije njegove smrti na skromnoj večeri u izrazito poznatom gradu (pobjeda Jude Makabejca nad Asircima, ključna križarska pobjeda nad muslimanima nakon iskrcavanja u Haifi itd.), prema načinu lomljenja beskvasnog kruha (maces) shvate da je s njima uskrsnuli Krist. To je jedna od najpoznatijih svjetskih umjetnina poznata po veličanstvenim bojama. Caravaggio je znao koristiti boje kao nitko prije i dugo poslije njega pa je već rano postao slavan slikar na Apeninskom poluotoku. Međutim, većina slikarskih boja bile su snažni otrovi što pouzdano znamo tek danas i ograničavamo njihovu uporabu samo za obnovu vrijednih umjetničkih djela. U njegovo doba se o tome ništa nije znalo.
Caravaggio se počeo karakterno mijenjati u svojim zrelim godinama od mirnog slikara u velikog svadljivca, ali to su naručitelji trpjeli zbog izrazito vrijednih crteža i slika. Njegov kraj počeo je svađom s mlađim muškarcem kojeg je ubio u jednoj gostioni i naravno, pobjegao. Neko je vrijeme živio i slikao na Siciliji, ali njegovo se stanje pogoršavalo. Morao se opet vratiti na kopno i tada su ga u Napulju uhitili i smjestili u zatvor, ali nije trebalo dugo čekati do njegove bolne smrti od karcinoma. Njegove slike i crteži su zbog nejasnog ubojstva bile smještene u bunkere i tamo ostale sve do 20. stoljeća kad su znalci počeli otkrivati njihovu vrijednost. Danas mnoge od njih imaju neprocjenjivu vrijednost.
Stručnjaci 20. stoljeća brzo su počeli razmišljati o tome što je velikog umjetnika odvelo u propast i zaborav. Naravno da se vrlo rano počelo sumnjati u otrovne boje. Pitanje je jedino je li se išlo pravim putem. Prvo je optuženo reproduktivno otrovno olovo i zaista je u ostacima njegovih kostiju pronađeno olovo. To ima logike jer su brojne boje zapravo bile različite soli olova. Međutim, olovo nije karcinogeno niti je poznato da mijenja karakter otrovane osobe. Znači li to da je Caravaggio koristio neke druge boje (npr. kromate ili čak biljne boje) koje su ga upropastile. Nije jedini u povijesti koji je stradao od otrova korištenih za ove ili one svrhe u svom umjetničkom radu. U svakom slučaju, nije riješeno od čega je stradao Caravaggio, ali ostaju vrlo snažne sumnje da su ga upropastile otrovne boje iz onih vremena.
prof. dr. sc. Franjo Plavšić