Nedavno smo primili e-mail s informacijama o provođenju kambo rituala koje se počelo oglašavati čak i na društvenim mrežama. Pošiljalac spomenutog e-maila bio je skeptičan prema učinkovitosti ovakve terapije, ali i zabrinut radi potencijalne nedovoljne educiranosti ljudi koji ju provode, te nas zamolio da iste ”maknemo” s društvenih mreža. Iako takve radnje nisu u našoj nadležnosti, svejedno smo odlučili dublje proučiti spomenutu tematiku na temelju čega bi sami mogli iznijeti nekakav zaključak.
Moramo priznati da u tom trenutku nismo bili previše upućeni u sam ritual ”kambiranja” i na koji točno način se on provodi, stoga smo odlučili potražiti što o svemu tome kažu brojni internet članci, ali i stručna literatura.
Phyllomedusa bicolor
O čemu je zapravo riječ? Kambo je naziv za ekskret (izlučevinu), a ujedno i otrov žabe vrste (gatalinka lisnata dvobojna) koja pretežno obitava na području Južne Amerike. Kambo također označava i naziv samog rituala koji se prvotno izvodio među lokalnim plemenima (Katukina, Ashaninka, Yaminawa i Matses) u svrhu čišćenja tijela i duše te osnaživanja osjetila i povećanja izdržljivosti za vrijeme lova čime i dan-danas predstavlja višestoljetnu očuvanu tradiciju. Ona je donedavno bila skrivena u samome srcu Amazonske prašume, a tek su se 90-ih godina prošloga stoljeća polako počeli otkrivati pojedini detalji da bi kroz godine interes za navedeni ritual sve više rastao, do te mjere da se trenutno izvodi svugdje u svijetu. Prvenstveno se na ovaj ritual odlučuju oni koji žele proći kroz svojevrstan proces čišćenja, pri čemu, barem kako tvrde iscjelitelji i osobe koje su u ritualu prisustvovale, fizičko čišćenje zapravo dovodi do postizanja duhovnog mira, povećanja energije i bolje koncentracije.
Kambo štapići
Kako otprilike izgleda spomenuti ritual? Kambo započinje ispijanjem otprilike jedne litre tekućine (najčešće voda ili juha od kasave/manioke) nakon čega iscjelitelj (ili osoba sama), pomoću posebnog užarenog štapića stvara male kružne površinske opekline na koži, najčešće u predjelu nožnog zgloba ili ramena. Nakon skidanja nastalog mjehura otrov se, također pomoću štapića, nanosi na ranu pri čemu brzo ulazi u krvotok. Opća klinička slika se u principu sastoji od iznenadnog osjećaja topline, palpitacija, povećanog pulsa, crvenila kože ili bljedila, osjećaja knedle u grlu ili poteškoća s gutanjem, abdominalne boli, mučnine, povraćanja, dijareje, curenja iz nosa, suzenja, otečenih usana, očnih kapaka ili lica, a rjeđe dolazi do oticanja jezika ili grla. Navedeni neugodni učinci zapravo jesu odgovor tijela na akutno otrovanje i u pravilu su kratkoga vijeka; traju između pet i 30 minuta, nakon čega se otkucaji srca vraćaju u normalu te je osobama, zbog povećane iscrpljenosti, potreban kvalitetan odmor. Nakon provedenog rituala, od strane iscjelitelja je primijećeno povećanje fizičke snage, poboljšanje raspoloženja i koncentracije te smanjenje stresa. Iscjelitelji navode i druge brojne dobrobiti ovakvog načina liječenja pa izvođenje istog savjetuju kod zdravstvenih stanja poput kronične boli, migrene, depresije, anksioznosti, ovisnosti, karcinoma, infekcija, Alzheimerove i Parkinsonove bolesti…
Priprema za primjenu kamba
Navedene zdravstvene tvrdnje privukle su pažnju, te zainteresirale i pripadnike znanstvene zajednice. Počeci istraživanja pokazali su kako je kambo zapravo smjesa više različitih aktivnih tvari, svaka s određenim načinom djelovanja, a jedan od kandidata za Nobelovu nagradu, Vittorio Erspamer, je kambo slikovito nazvao ”riznicom bioaktivnih peptida” koji utječu na mnoge funkcije organizma. Najvažniji peptidi (kratki lanci aminokiselina) koji predstavljaju glavne sastavnice kamba jesu filocerulein, filomeduzin, filokinin, sauvagin, dermaseptin B2, adenoregulin, deltorfin i dermorfin. Ovaj koktel sastojaka ima širok spektar djelovanja od čega je najdokumentiraniji hipotenzivni učinak (smanjenje krvnog tlaka) i vazodilatacija (širenje krvnih žila), zatim kontrakcija, ali i relaksacija glatkih mišića, a značajno je i djelovanje na hipofizno-adrenalnu os te receptore koji igraju određenu ulogu u stanjima stresa, anksioznosti, depresije i ovisnosti, kao i djelovanje na opioidne receptore koje povezujemo s analgetskim učinkom. Kambo može imati utjecaj na kardiovaskularni sustav, bubrege, gušteraču i jetru, stoga je njegova primjena kontraindicirana kod neuravnoteženog krvnog tlaka, hemoragija, aneurizmi ili krvnih ugrušaka u mozgu, Adisonove bolesti, epilepsije, srčanih bolesti i trudnoće.
Iako primjena kambo otrova ima mnogo zdravstvenih tvrdnji, podaci o kliničkim ispitivanjima trenutno nisu dostupni i stoga su stvarni korisni učinci upitni i trebaju tek biti ustanovljeni. Za sada možemo govoriti jedino o mogućem terapijskom potencijalu pojedinih sastavnica kamba kao što je npr. anti-tumorska aktivnost dermaseptina koja se postiže stimulacijom nekroze tumorskih stanica. Filokinin bi, primjerice, zbog hipotenzivnog učinka mogao biti koristan u razvoju lijekova za liječenje visokog krvnog tlaka, dok su recimo deltorfin i dermorfin zanimljivi zbog djelovanja na opioidne receptore čime postižu analgetski učinak. Adenoregulin pak utječe na adenozinske receptore povezane s regulacijom permeabilnosti krvno-moždane barijere zbog čega se razmatra potencijal ove tvari u terapiji Alzheimerove bolesti, depresije i moždanog udara. Ovdje valja naglasiti da se većina znanstvenih istraživanja provodi ispitivanjem jedne izolirane sastavnice kamba pa se rezultati tih ispitivanja ne mogu direktno uspoređivati s kambom u cjelini obzirom da je on smjesa više različitih tvari koje međusobno stupaju u razne interakcije zbog čega je teško predvidjeti njegov konačni učinak.
Mjesta primjene kamba
Primjena kamba razmatra se i u liječenju Parkinsonove bolesti, hepatitisa, dijabetesa, reumatizma, artritisa, kronične boli te vaskularnih bolesti. Iako pojedini korisnici navode vizije različitoga intenziteta, odnosno svojevrstan halucinogeni učinak, nijedna sastavnica kamba nema potvrđeno takvo djelovanje, međutim, ritual kambiranja se zna provoditi u kombinaciji s drugim tvarima (npr. nu-nu; samljeveni prženi list jedne vrste duhana pomiješan s lužnatim pepelom unutarnje kore divljeg kakaovca) koje imaju halucinogeno djelovanje stoga je moguće da je takav učinak zapravo posljedica neke druge tvari. Halucinogeni učinak se također vezuje se uz drugu vrstu, krastaču Bufo alvarius, koje se može zamijeniti s Phyllomedusom bicolor obzirom da se koriste u sličnim ritualima, međutim, ona, za razliku od Pyllomeduse bicolor, obitava na području Sjeverne Amerike, a sastav njezinog otrova i mehanizam djelovanja znatno je drugačiji od kamba budući da se on pretežno sastoji od psihoaktivnih triptamina.
A što je sa sigurnošću primjene? Poznato je nekoliko kliničkih slučajeva liječenja osoba nakon primjene kamba. Jedan od njih zabilježen je u Sloveniji gdje je 44-godišnja žena unutar nekoliko sati od tretmana popila šest litara vode, nakon čega su nastupili simptomi u vidu mučnine, zbunjenosti, agitacije te bolnih grčeva u rukama i nogama. Nakon obavljenih pretraga u bolnici ustanovljen je sindrom neprikladne sekrecije antidiuretskog hormona (SIADH). Iako je osoba bila u životnoj opasnosti, uspjela se, intenzivnim liječenjem, u potpunosti oporaviti.
Drugi slučaj govori o 34-godišnjem muškarcu prekomjerne tjelesne mase koji je u svojoj anamnezi imao zabilježenu sklonost povećanoj konzumaciji alkohola i marihuane, a uz pomoć kamba je nastojao izliječiti navedene ovisnosti. Nakon primitka u bolnicu zbog žutice, svrbeži kože i opće slabosti ustanovljen je reverzibilni hepatitis pri čemu je pacijent pušten iz bolnice tek nakon liječenja u trajanju od deset dana.
Treći slučaj iz Belgije navodi psihotičnu epizodu žene koja je veoma često sama primjenjivala kambo, čak do nekoliko puta mjesečno. Međutim, kako je ista od ranije bila poznata policiji zbog toga što je prijavljivala nepostojeće pucnjave i nerede u toj četvrti, navedeni simptomi paranoje i deluzije nisu se mogli dovesti u izravnu uzročno-posljedičnu vezu s primjenom kamba.
Podnesena su i dva izvještaja prolongiranih simptoma nakon primjene kamba kao što su mučnina, povraćanje, crvenilo i oticanje lica, a sveukupno su zabilježena dva smrtna slučaja povezana s kambom. Prvi slučaj govori o iznenadnoj smrti 42-godišnjaka povećane tjelesne mase kod kojeg je ustanovljena prijašnja koronarna patologija pa se ovdje pretpostavlja kako je hipotenzivni učinak kamba uzrokovao smanjenu perfuziju miokarda i tahikardiju što je posljedično dovelo do aritmije i iznenadne smrti. Drugi smrtni slučaj iz Poljske spominje se samo u medijima, odnosno nema službenih zapisa u medicinskim bazama podataka, a radi se o 30-godišnjoj ženi koja je nakon povraćanja i gubitka svijesti primljena u bolnicu gdje je preminula. I u ovome slučaju je ustanovljeno kako su, u trenutku njenog dolaska u bolnicu, bili prisutni neurološki simptomi zbog povećanog intrakranijalnog tlaka, cerebralnog edema i neravnoteže elektrolita. Terapija, koja se vjerojatno temeljila na visokim dozama kortikosteroida i nadoknadi elektrolita, nije rezultirala poboljšanjem stanja, te je pacijentica nekoliko sati nakon prebacivanja na jedinicu intenzivne njege nažalost preminula.
Ovdje valja naglasiti kako je u većini slučajeva uzrok otrovanja zapravo neznanje, odnosno nedovoljna educiranost takozvanih iscjelitelja ili samih korisnika na način da se npr. koristio ekskret krive vrste žabe ili se konzumiralo previše tekućine prije ili poslije tretmana. Međutim, na temelju navedenog ne bi se smjele zanemariti ili negirati potencijalne opasnosti kod same primjene, pogotovo uzimajući u obzir činjenicu da spomenute dobrobiti primjene kamba zapravo nisu znanstveno potvrđene. Promoviranje kambo rituala u svrhu liječenja raznih bolesti i iscjeljenja bez prethodnog informiranja o potencijalnim rizicima te adekvatnoj pripremi može biti izuzetno opasno. Čak je i brazilska vlada, u svrhu zaštite intelektualnog vlasništva Katukina plemena, 2004. godine zabranila oglašavanje terapeutskih i medicinskih dobrobiti kambo otrova kako bi na taj način onemogućila djelovanje novih urbanih iscjelitelja. Obzirom da u ovome trenutku ne postoji dovoljno stručnih smjernica za primjenu kambo otrova, a njegova je uporaba iz dana u dan sve veća, u interesu znanstvene zajednice bi trebalo biti provođenje dodatnih ispitivanja koja bi produbila razumijevanje djelovanja kamba. U ovome trenutku nismo pronašli podatke da je primjena kamba zabranjena igdje u svijetu, a takva je situacija trenutno i u Hrvatskoj. Međutim, smatramo da se, zbog negativnih iskustava i nedovoljne ispitanosti, ljudi još uvijek ne bi trebali upuštati u takvo iskustvo, barem dok rezultati znanstvenih istraživanja ne pruže više saznanja o načinu djelovanja i primjeni kamba.