Automobilski otpad

Poštovani, već 3 godine suprug i ja s troje male djece živimo u stanu koji se nalazi 30ak metara od prometnice. To je prometnica kojom noću rijetko kad prođe automobil, ali u frekventnim dijelovima dana dogodi se da prođe i 30-40 automobila, autobusa ili teretnjaka u minuti. Budući da su svi prozori u stanu okrenuti prema toj cesti i budući da se stan nalazi u razini prometnice, jako me brine utjecaj ispušnih plinova na naše zdravlje.
Nekoliko ukućana je alergično na pelud i još od prije dolaska ovdje imaju astmatični bronhitis. Nisam primijetila nikakvo pogoršanje otkad smo doselili, ali vas molim da mi objasnite kolika je zagađenost i koliko je nezdravo živjeti na takvoj poziciji.

Nije uopće lako odgovoriti na vaše pitanje jer se tu miješa svašta. Onaj mali promet vezan uz autobuse može biti štetan za vaše zdravlje, ali i ne mora. Ako se ti autobusi voze na dizel gorivo problem mogu predstavljati policiklički aromatski ugljikovodici (PAH) iz ispušnih plinova, ali u toksikologiji se uvijek gleda na dozu (količine). PAH-ovi su karcinogeni i reproduktivno otrovni, ali kod visokih doza kakve se ne bi trebale očekivati uz relativno mal promet u vašem naselju. Što se alergogenosti tiče tu su stvari još manje jasne. Stručnjaci ukazuju na problem povećanja broja alergija među građanima, ali ne znaju objasniti što se zapravo događa. Ima logike da kemikalije uzrokuju povećanje učestalosti alergija (povećanje preosjetljivosti ili interakcije) na sve i svašta, ali nema dobrih dokaza za to. Nemam nikakvih dokaza da ispušni plinovi iz motora mogu ili ne mogu povećati rizike od alergija, ali ne mogu niti isključiti takav slijed događaja. Vjerojatno niste u stanju promijeniti mjesto stanovanja bez velikih financijskih ulaganja, ali niti promjena adrese stanovanja nije garancija da će stvari krenuti na bolje. Jedino ako se ne odlučite odseliti u Krasno ili neko drugo mjesto u sličnom okružju. Zapravo nisam siguran ni da će u Krasnom biti riješeni vaši problemi jer ni tamo niste sigurni od utjecaja modernih tehnologija. Možda Žirje?

prof. dr. sc. Franjo Plavšić