1. Pitanje:
Moja je žena po uzoru na Jamie Olivera nabavila dva mužara, avana ili drobilice, mlinčeke za kuhinju. Jedan je izrađen od željeza (taman fermagnetican metal), drugi od mesinga ili bronce (žuti metal). Primijetili smo da kad u željeznom mužaru drobimo šećer ili sol onda taj prah potamni i dobije sivu nijansu, što znači da se čestice željeza otkidaju s tučka i dna posude i miješaju s prahom. U brončanom avanu se ta promjena boje ne vidi, ali to ne znači da se tamo ne događa miješanje mikroskopskih čestica toga metala.
Je li konzumacija elementarnog željeza ili željeznog oksida u hrani otrovna? Isto pitanje i za čestice bronce i mesinga, jesu li otrovne u hrani? Koliko je opasno piti napitke iz srebrnih posuda? Najljepše zahvaljujem na odgovoru!
2. Pitanje:
Imam još nekih nejasnoća i pitanja pa ako imate vremena i volje … Taj smo željezni avan dobili od jedne prijateljice čija je mama bivša farmaceutkinja koja je radila prije pola stoljeća u apoteci. Ona tvrdi da se u tom avanu mljelo tzv. kombinirane praske. Je li moguće da su čestice željeza bile potrebne u tim prascima? Za što bi još mogao služiti takav avan koji ostavlja tragove željeza u konačnom proizvodu? Avan je prilično kvalitetno i precizno izrađen pa ne vjerujem da je netko pri izradi takvog alata pogriješio u izboru materijala.
1. Odgovor:
Sumnjam da su vaši avani kvalitetni, jer po vašem se otkidaju barem čestice željeza iz tučka ili samog avana. Taj način usitnjavanja je izrazito star, ali su npr. alkemičari i farmaceuti kupovali vrlo skupe avane od kamena ili porculana. Šećer baš nije jako tvrd materijal da bi mogao izazvati mrvljenje željeza. Ne znam sastav nečistoća u vašem željeznom avanu, ali niti elementarne čestice željeza niti njihovi oksidi ne bi trebali biti štetni za ljudsko zdravlje. Malo je drugačija situacija s broncom koja u najvećoj mjeri sadrži bakar, a u ovisnosti o mjestu primjene može sadržavati još svašta poput aluminija, željeza, kositra, mangana, olova itd. U Antici je bronca sadržavala i određene količine arsena, ali danas se on više ne dodaje u leguru. Mislim da kod bronce olovo može biti najveći problem zbog toga što se elementarno olovo može oksidirati u želučanim sokovima, ali je naravno pitanje koliko te reproduktivno otrovne tvari sadrži vaša bronca, je li uopće sadrži. Konačno, srebro se hoće oksidirati i onda se može iz vašeg pehara otopiti u nekom kiselom napitku. Međutim, oko niskih koncentracija ionskog srebra danas se javljaju brojne kontroverze. Ionsko srebro je dokazan baktericid u određenim koncentracijama i neki zato smatraju kako je korisno za ljudsko zdravlje. Dodatno se pozivaju kako su srednji bogataši i čak vojnici stoljećima pili vino iz srebrnih kaleža i da su znali biti jako vitalni. To je naravno glupo. Srebrovi ioni su u najmanju ruku štetni za zdravlje pri višim koncentracijama i dugotrajnoj izloženosti. Ako redovito održavate kaleže tako da se možete ogledati na njihovoj unutarnjoj površini, onda se ne morate bojati zbog unošenja u organizam izrazito niskih doza tog plemenitog metala.
Mjedenih i brončanih avana ima na tisuće po svim kuhinjama svijeta. Ovaj naš je star barem stotinjak godina, pravi antikvitet. Kako je moguće da se išlo na taj izbor materijala kad postoji mogućnost trovanja svim tim spojevima koje ste naveli? Čuo sam za moguću korist ionskog srebra u zdravstvene svrhe pa smo zato nabavili srebrno posuđe. Nisam znao da je srebrni oksid mogući otrov. Znači uvijek glancati prije upotrebe …
I za kraj: ovi savjeti i stručni odgovori, i k tome posve besplatni i vrlo ažurni, su nešto najbolje sto sam u zadnje vrijeme vidio i doživio! Svaka Vam čast na tome.
2. Odgovor:
Željezne čestice nisu bile potrebne u nikakvim farmaceutskim pripravcima. Međutim, već sam vam napisao da niti čestice željeza niti njegovi oksidi nisu opasni za ljudsko zdravlje. Možda će vas začuditi podatak, ali mi dnevno gutamo dosta prašine (zemlju), jer se ona taloži kod udisanja negdje u nosu i pri korijenu jezika. Neki misle da progutamo 2-5 g zemljice. I ništa nam se zbog toga ne događa. Prašina sadrži u pravilu puno željezovih i aluminijevih soli (oksidi, silikati itd.). To se smatra normalnim, pogotovo na selu bez asfaltiranih ulica. Ne shvaćam zbog čega vaš navodno vrhunski izrađeni avan otpušta čestice željeza, a možda tučak nije originalan. U svakom slučaju, nemojte se uznemiravati zbog ovog željeznog avana.
prof. dr. sc. Franjo Plavšić