Neki dan u rukama sam držao malu bateriju, staru sigurno više od 30 godina, a koja se nalazila u jednom upaljaču. Preko sebe nije imala metalnu zaštitu kao današnje već je imala samo naljepnicu preko, pretpostavljam, metalne obloge od cinka. Gledajući film, potpuno nesvjesno, donji dio baterije stavljao sam u usta budući da imam običaj nesvjesno držati olovke po ustima kada radim. Vjerujem da sam putem usana, sline i jezika bio izložen dodirivanju tog metalnog cinka koji je bio na dnu baterije. Ta je izloženost trajala oko 20-ak minuta. Kasnije, kada sam uvidio što radim, usta sam isprao alkoholom te sam se zaista prepao da u moj organizam putem cinka nije ušao kakav smrtonosni otrov, kao što je kadmij. Kada sam uvidio da je taj element karcinogen, prepao sam se. Je li ta izloženost mogla dovesti do unošenja tih štetnih elemenata u prekomjernim dozama?
Ne mislim da trebate svašta gurati u usta, ali ovo je slučaj koji vam može biti od koristi. Nema nikakve logike da vam je organizam bilo što moglo ući u usta preko cinčane obloge baterije. Cink u elementarnom obliku nije problem. Već biste vi osjetili posljedice toga (npr. žarenje u ustima) da ste, npr., bili izloženi cinkovom kloridu u visokim koncentracijama. Ne znam od kud vam sad kadmij, ali uz njega se veže dugotrajno izlaganje, posebno za slučaj karcinogenosti. Morali biste kroz dugo vrijeme biti izloženi njegovim solima da se pojavi karcinom. Ovo je bio kratkotrajni incident. Ne morate se ničega bojati, ali za u buduće pazite što radite.
prof. dr. sc. Franjo Plavšić