Smatramo da se ne smije obavljati razgradnja krova u vrijeme dok tamo borave djeca, pa čak niti ako bi se uklanjanje obavljalo vikendom. Problem je u tome što su navodno salonit ploče već dotrajale i normalno bi se onda kod vrlo pozorne manipulacije s njima dizala u zrak sitna vlakna azbesta. Vrlo vjerojatno bi dolazilo i do oštećenja ploča (npr. pucanje), što bi još više pojačalo oslobađanje vlakana u prostor. Moglo bi se možda prihvatiti takav rad vikendom kad bi se kompletno krovište prekrilo šatorima i opremilo ventilatorima s učinkovitim filtrima za zaustavljanje prašine, ali takav bi zahvat koštao više nego svi radovi uklanjanja ploča. Ne možemo reći koliko uklanjanje ploča može biti štetno za djecu jer su procjene rizika u takvim slučajevima vrlo složene. Međutim, bilo koji rizik za djecu je neprihvatljiv, a ovdje se radi o zabranjenom materijalu kojeg se razvrstava u kategoriju I. karcinogena (dokazano da može izazvati rak u čovjeka). Zato se poslovi razgradnje azbestnih materijala mogu obavljati samo uz strogo poštivanje propisa i prema od struke prihvaćenom programu.
Od Hrvatskog zavoda za toksikologiju i antidoping () nitko službeno nije zatražio mišljenje o planiranom poduhvatu. Ne znamo koliko javnih zgrada (vrtići, osnovne i srednje škole itd.) ima ugrađen azbest na bilo kojem mjestu (krovovi, izolacija cijevi, zidovi, podne ploče itd.). Prije nekoliko godina smo u suradnji s IGH i IMI (Institut za medicinska istraživanja) predložili Gradu projekt utvrđivanja stanja s azbestom u javnim zgradama, kako bi se mogao dati prijedlog rješavanja problema. Činjenica je da je azbest najbolje ne dirati dok se ne mora i da ima tehnologija zaštite bez rušenja. Iako su voditelji čak dva odjela u Gradu hvalili taj projekt, nisu se našla sredstva za njegovo financiranje. Tako danas imamo situaciju da tko zna koje osobe donose odluke o razgradnji bez da su se konzultirali sa stručnjacima.
Odgoda radova na krovu škole bila je nužna i jedina razumna. Mislim da se ne bi trebalo ništa loše dogoditi ako će se radovi odvijati prema dobroj praksi u tom području. To znači sprječavanje širenja vlakana zrakom (npr. polijevanjem vodenim sprejem ili/i ograđivanje ceradama). Radnici, naravno, moraju biti propisno zaštićeni, a bilo bi izrazito važno da se na određenoj udaljenosti od zgrade građanima zabrani kretanje. Bilo bi najmudrije da se u jednom naletu skinu sve azbestne ploče i zbrinu, a krovište pokrije ceradama. Onda se na čistom području može početi s postavljanjem novih ploča.
Prof. dr. sci. Franjo Plavšić, toksikolog