Jednokratne pelene

Poštovana,
Bebina osjetljiva koža nije u kontaktu s plastikom iz pelena. U kontaktu s kožom je adsorpcijski materijal. Čak i da je koža u kontaktu s plastičnom vanjskom zaštitom, ne vidim nikakve opasnosti zbog toga. Točno je da plastični materijali sadrže male molekule različitih aditiva, ali njihova migracija kroz plastični materijal je izrazito mala.

Tjelesna temperatura je viša od sobne i to teoretski može ubrzati migraciju, ali ne bitno. Točno je i to da je apsorpcija preko kože značajnija u preponama i na stražnjici nego npr. na rukama, ali …… Prednosti današnjih pelena u odnosu na one prastare krpene su tolike da bi se malo tko odlučio vratiti 50 godina unatrag. Možda da u slučaju pojave preosjetljivosti, ali ona je rijetka. Ne znam kako bi dijete moglo progutati dio adsorpcijskog materijala iz pelena. Pelene nije lako potrgati i jedino bi se tako nešto moglo očekivati ako bi dijete uzelo škare i izrezalo dio adsorpcionog materijala. Ako bi to bio mali komadić, vjerojatno se ne bi ništa naročito dogodilo. Taj bi se komadić materijala dobro natopio probavnim sokovima i putovao kroz crijevo do rektuma kao bilo koji drugi balastni materijal.

Možda WHO smatra pelene posebnim (ne opasnim) otpadom, ali je praktički teško ostvarivo prikupljati ih posebno i tražiti načine zbrinjavanja. Radi se o besmislenom pretjerivanju. Onda možemo isto tako tražiti da se higijenski ulošci zbrinjavaju na poseban način i to bi bilo logičnije nego za pelene, jer žene u reproduktivnoj dobi mnogo dulje koriste uloške i veća je šansa da boluju od neke zarazne bolesti. Ako bi razmišljali na takav način, onda bi se morala posebno sakupljati mokraća osoba na bilo kojoj terapiji, a svakako bi trebalo zabraniti pijanim osobama mokrenje u normalnu kanalizaciju. Možemo se natjecati u pretjerivanju glede zaštite okoliša, pa ja mogu npr. predložiti da se strogo zabrani puštanje vjetrova zbog evidentnog onečišćenja zraka u kućnoj ili vanjskoj atmosferi. Budimo realni!

Prof.dr.sc. Franjo Plavšić