Kozmetički ratovi

Povjesničari smatraju kako su postupci ukrašavanja tijela stari jednako kao čovjek. Različite boje su se koristile na dobro izabran način radi brojnih razloga. Tako se obilježavala pripadnost obitelji, ulagivalo se bogovima ili se naprosto nastojalo uljepšavanjem tijela privući osobe suprotnog spola. Sasvim sigurno da je razvojem čovječanstva i ta aktivnost silno napredovala pa se prvi (puno kasnije zapisani) podaci odnose na vrijeme od prije 5000 godina u Egiptu (Menes I. iz prve dinastije faraona). Tada su se već pojavljivali preparati bazirani na otopljenim bojama u životinjskim ili biljnim mastima, a kasnije je to doživjelo nevjerojatan razvoj, posebno u našim danima. Sasvim sigurno naši davni preci nisu ni pomišljali kako bi određene boje mogle biti opasne za ljudsko zdravlje (npr. soli arsena), a nema ni izvješća o stradanjima zbog pretjerane uporabe kozmetike. Međutim, nisu svi jednako gledali na primjenu kozmetičkih preparata. Povremeno je ukrašavanje tijela smatrano teškim grijehom, a tako i danas misli određen broj građana. Sa stanovišta nekih crkvenih zajednica to je svakako veliki grijeh jer se time pokušava privući osobe suprotnog spola (najčešće muškarce) na užasne čine poput seksa. S druge strane, činjenica jest da se primjenom kozmetičkih preparata nastoji prikriti nedostatke i istaknuti ono što je lijepo na licu ili tijelu, a to je u neku ruku prijevara. i zato je po definiciji grijeh. Možda baš ne smrtni jer svatko si je sam krvi ako bira masku, a ne original. Zapravo većini muškaraca, uključujući i mene, ne samo da primjena kozmetičkih preparata ne smeta nego čak očekujemo da se naše žene ukrašavaju. Pri tome smo u teškoj zabludi smatrajući kako se one ukrašavaju zbog nas, a zapravo to čine zbog drugih žena. To s primjenom kozmetike je bio nesavladiv problem religioznim fanaticima u popravljanju ljudi iz ove strašne doline suza. Nikako im nije uspijevalo suzbiti šminkanje i vjerojatno su teško patili zbog toga. Priznajem da ima normalnih ljudi kojima su draže žene bez šminke, ali oni ne prave probleme.

Stvari nikad nisu bile i neće biti jednostavne. Posebni problemi su nastupili zbog profita na kozmetičkim preparatima. Prošla su vremena kad su žene same pripremale sredstva za uljepšavanje i već u danima mog djetinjstva u Šokadiji se pjevalo: «Vrbanjke su blizu apoteke, ali nisu k’o Soljanke lijepe.». Mislim da je to bilo pretjerivanje, ne poričući pri tome da su dame iz Soljana lijepe. Dobri poduzetnici su već u vrijeme Srednjeg vijeka shvatili kako se na popravljanju ljepote ženskih lica i ostatka tijela može dobro zaraditi, ali konkurenata na tržištu je uvijek bilo previše. Moglo se uspjeti uz teške bitke s različitim oružjima. Već davno se shvatilo da nitko ne gleda kvalitetu pripravaka nego prvenstveno učinak kozmetičkog sredstva na ciljane osobe, a ponekad je i cijena bila važna. Naravno da su se ljubomorno čuvali vlastiti recepti i da se nastojalo ukrasti tuđe, ali već davno su proizvođači shvatili važnost dobre reklame. Pogotovo je reklama postala važna u 20. stoljeću. Ako ste svoj kozmetički preparat uspjeli uvaliti nekoj slavnoj osobi, mogli ste biti sigurni u financijski uspjeh. Dakako, to su radili i konkurenti, a zarade su znale biti veličanstvene. Trebalo je smisliti neki novi trik za bolju prodaju.

Onda je došla toksikologija koju su u priču s kozmetičkim preparatima vjerojatno uveli sami proizvođači, a onda su je vjerski fanatici zbog svojih razloga prihvatili kao argument protiv grijeha. No, ključni su bili tzv. ideološki toksikolozi kao pseudoznanstvenici. Proglasili su sve otrovom te je bilo oružja i streljiva napretek iz razloga što su im građani vjerovali i vjeruju im. Danas se više ne zna tko predvodi okrutne ratove, fanatici ili proizvođači kozmetičkih proizvoda. Zna se točno tko trpi taj teror. Građani! Nas u Zavod često nazivaju uplašeni potrošači kozmetičkih proizvoda radi savjeta što koristiti a da ne obole od raka ovog ili onog organa, a neki se bogme boje i za potomstvo. Odite na Google i upišite: «opasna kozmetika». Garantiram da ćete se smrznuti pred množinom podataka o smrtno opasnim sastojcima kozmetičkih proizvoda. Sve je izrazito opasno zbog brojnih razloga, a jedan od ključnih je karcinogenost. Zaključak je vrlo jasan. Ne smijete koristiti nikakve kozmetičke preparate osim možda maslinova ulja ili svinjske masti. Priznajem da ni maslinovo ulje ni svinjska mast nisu loši kao osnova kozmetičkih preparata. Naravno da je u kozmetičkim preparatima bilo svakakvih sastojaka, pa čak i nekih štetnih za zdravlje. Međutim, većina tvari koje su bile i malo sumnjive već su davno izbačene iz preparata zapadnih zemalja, a to uključuje i Hrvatsku. Zaista nema nikakvog smisla opisivati sve te opasne i «opasne» sastojke jer bi za to bila potrebna jedna debela knjiga. Prvi su to shvatili proizvođači jer im je bilo jasno da prihvaćanjem lista fanatika sami sebi škode. Oni su prvi prihvatili fer igru, osim privremeno tzv. proizvođača «prirodne kozmetike». Ključni problem prirodnjaka je bio i ostao taj što se i njihovi sastojci u kozmetičkim preparatima mogu po odluci fanatika proglasiti opasnima pa i oni polako prekidaju veze s tom čudnom skupinom ljudi.

Evo samo nekoliko primjera navodno opasnih sastojaka kozmetičkih preparata. Bentonit je vrsta gline kojoj u narodnoj medicini pripisuju vrlo vrijedna svojstva. Ona je izvrstan adsorbens i u narodnoj medicini je koriste za iste svrhe kao npr. poznati aktivni ugljen. Guta se kod sumnje na otrovanja hranom i navodno pomaže. Također je dosta koriste u kozmetici zbog toga što je potpuno bezopasna, a može služiti kao punilo u kozmetičkim kremama. Uopće nije jasno zašto su je fanatici stavili na liste opasnih sastojaka. Slični su mu potpuno bezopasni kaolin ili talk. Kod talka je jedino problem u tome što udisanjem prašine možete početi kašljati, kao što kašljete kad udišete prašinu sa zemljanog puta u dugim toplim ljetnim danima. Međutim, talk ima toliko korisnih svojstava da ga ni jedan normalan čovjek neće izbaciti iz uporabe. Glicerin je dobro otapalo, a izgleda da je dobar za hidrataciju kože. Potpuno je prirodna sirovina i nema nikakvih opasnih svojstava. Na listama također možete naći propilen-glikol, a nitko se nije sjetio staviti etilen-glikol. Propilen-glikol je kemikalija koja se koristi naveliko u službenoj medicini kad treba otopiti vrlo lipofilne tvari i onda ih primijeniti intravenski ili preko kože. Primjenjuje se bez ikakvog straha i problema u praktičnoj modernoj medicini, ali prema fanaticima je opasan pri niskim koncentracijama u kozmetičkim preparatima. Nalaze se na listama brojne bezopasne tvari poput npr. natrijevog klorida (kuhinjska sol) ili npr. «strašna» octena kiselina u koncentracijama nižima nego u octu. To sve možete naći u knjigama s hrvatskog tržišta. Naravno da ima i tvari koje su ipak malo sumnjivije.

Prva takva skupina su parabeni koje danas neki stavljaju u sam vrh opasnih kemikalija. Parabeni služe uglavnom kao izrazito blagi dezinficijensi i zaista se često koriste u kozmetičkim preparatima. Nije sasvim jasno zbog čega su dospjeli na liste, a jedini prihvatljiv razlog je možda u tome što nadražuju kožu kod osoba preosjetljivih na salicilnu kiselinu. Međutim, ne možete ih izbjeći u normalnom životu, jer oni se prirodno nalaze posvuda. Sastojak su brojnog voća i povrća, a čini se da ih biljke u plodove skladište zbog konzerviranja u bitkama protiv bakterija i plijesni. Znači da ste parabenima izloženi čim pokušate živjeti zdravo uzimajući veće količine voća i povrća zbog dužeg i kvalitetnijeg života. Kažu da je jako zdravo jesti voće i povrće, a onda ispada da možda i nije zbog «strašnih» parabena. Možete prestati s kupovinom kozmetičkih preparata koji sadrže parabene, ali onda prestanite jesti jabuke i drugo voće ili povrće, jer se inače od parabena nećete zaštititi.

Zapravo je besmisleno nastaviti s nabrajanjem gluposti fanatika i pokvarenih trgovaca. Naravno da se u sumnjivim kozmetičkim pripravcima mogu naći i opasne tvari, ali samo kad ih kupujete od nepouzdanih prodavača i proizvođača. Siguran sam da napredne države nastoje kontrolirati kozmetičke preparate. I kod nas postoji vrlo složen sustav njihove registracije pa kod takvih preparata nemate razloga strepiti od mogućih štetnih učinaka. Nemojte kupovati kozmetičke preparate od sumnjivih prodavača i iz sumnjivih izvora. Naravno da su nadzirani kozmetički preparati skuplji jer cijeli postupak registracije i nadzora je skup. Međutim, vama je stalo da dobro izgledate i pri tome ne strepite od štetnih učinaka.

U takvom slučaju ne treba žaliti za utrošenim novcem. Vaše će prijateljice biti zavidne, a možda i muškarci opaze da jako dobro izgledate.

prof. dr. sc. Franjo Plavšić