Riba lav

Pterois miles je riba sa nekoliko hrvatskih naziva kao što su riba lav, đavolja riba ili vatrenjača. Riječ je o jako invazivnoj indo-pacifičkoj vrsti koja je poznata po štetnosti za lokalne ekosustave. Ova riba je jako ozloglašena zbog visoke stope predacije nad autohtonim vrstama, a ima mogućnost cjelogodišnje reprodukcije te brzu i efikasnu kolonizaciju zbog nedostatka prirodnih neprijatelja. Prve jedinke zabilježene su kod Libanona 2012. godine, a u međuvremenu se proširila po cijelom istočnom Sredozemlju. Riba lav u Sredozemno more dospjela je iz Crvenog mora putem Sueskog kanala. Sredozemno more je jedno od najbrže zagrijavajućih mora te je zbog toga žarište globalnih promjena. Osim klimatskih promjena, ljudske su aktivnosti također utjecale na brzu biološku invaziju inozemnih vrsta u Jadransko more. Hobotnica i neke vrste kirnji predstavljaju za sada jedine poznate predatore na ribu lav u Sredozemnom moru te očuvanje njihovih populacija može doprinijeti kontroli populacije.
2024. godine u Jadranskom moru više je puta uhvačena riba lav.
Iako ne napada ljude, ipak nam nije dobrodošla jer istiskuje autohtone riblje vrste. Riba lav je izuzetno prilagodljiva i može preživjeti u različitim uvjetima. Odrasle jedinke mogu narasti do 35 centimetara u duljinu, a težina im iznosi između 0,025 ( mlade ribe) do 1,3 kg. Dobila je ime po svojim otrovnim bodljama koje podsjećaju na grivu lava. Izrazito je lijepih boja po kojima je i prepoznatljiva. Osim otrovnih bodlji, riba lav ima i jedinstvene pipke kod očnih duplji koje koristi za privlačenje plijena i u seksualnoj selekciji. Sve bodlje koje ova vrsta ima u svojim perajama su otrovne te njihov ubod može uzrokovati jaku bol.

Ova riba može živjeti od 5 do 15 godina. Ženke ispuštaju sluz ispunjenu jajašcima, a često ta sluz sadrži i do 15.000 jajašca. Veće jedinke ove ribe hrane se uglavnom sitnim ribama dok se manje hrane malim rakovima. Često tragaju za hranom u grupi i kada vide plijen okruže ga u malim jatima. Ribi lav najčešće je stanište u blizini podvodnih grebena i to do 80 metara dubine, ali uglavnom se pronalazi i hvata mnogo pliće.

Na karti ispod može se vidjeti tijek rasta populacije ribe lav u Mediteranskom moru i to povećanje iz godine u godinu samo raste.

Otrov ribe lav koji se nalazi u bodljama sadrži velike koncentracije acetilkolina i toksina. Prilikom uboda otpušta se acetilkolin te uzrokuje trzanje mišića, a aktivnost toksina, ali i sadržaj acetilkolina u otrovu mogu izazvati jaku bol. Acetilkolin je neurotransmiter koji djeluje kao regulator kognitivnih funkcija, a sintetizira se iz kolina i ostatka octene kiseline. Kontakti s dugim leđnim bodljama mogu nanijeti rane koje rezultiraju trenutnom gorućom boli, koja se brzo širi preko cijelog tijela i može postati nesnosna. Nakon takvog uboda razvija se otok i edem koji traje nekoliko dana. Također može uslijediti utrnulost zahvaćenog područja. Oko ubodne rane pojavljuje se eritem (crvenilo) i mali mjehurići. Rijetki simptomi su: mučnina, povraćanje, otežano disanje, bol u prsima i abdomenu, pospanost i opća slabost. Sekundarna infekcija rane potencijalna je komplikacija.

Srećom, kao što je slučaj i kod ostalih jadranskih riba s otrovnim bodljama, otrov je termolabilan, što znači da se može neutralizirati toplinom (najbolje uranjajući ubodeno mjesto neposredno nakon uboda u vodi temperature 40-45°C u trajanju 30-90 min uz pažnju da ne dođe do opeklina). Osim uranjanja u vruću vodu, preporučuje se uporaba lokalnih anestetika za ublažavanje boli. Rijetke sekundarne pojave infekcije najčešće se lijeće primjenom antibiotika, uz profilaksu tetanusa kada je indicirano. Smrtni slučajevi nisu zabilježeni jer unatoč povremenim i pretjeranim izjavama ubod ribe lav nije smrtonosan i definitivno se ne može usporediti s ugrizom zmije ( npr. kobre).
Na poveznici se nalazi video jednog poznatog Youtube-ra koji je prije par godina snimio namjerni ubod ribe lav i reakciju: https://www.youtube.com/watch?app=desktop&v=Fa13JKGG0ds.
Većina ljudi smatra da su riba lav i riba paun ista vrsta ribe međutim nisu i između te dvije vrste ribe postoje i neke razlike. Nažalost ni novinari kada pišu o njima nisu upoznati o razlikama već ih miješaju. Riba lav (Pterois miles) i riba paun (Pterois volitans) su međusobno vrlo slične morske
vrste riba koje se razlikuju po boji pruga i broju šipčica u leđnoj i podrepnoj peraji. Osnovna
boja tijela je bijela do žućkasta te je prekriveno okomitim prugama čija boja varira, a najčešće je
crvena (riba paun- na slici ispod pod brojem 1) odnosno narančastosmeđa (riba lav- na slici ispod pod brojem 2).

Obadvjema vrstama prirodno je područje raspostranjenosti Indijski ocean (od Južne Afrike preko Crvenog mora do Indonezije)/Indijski (istočni dio) i Tihi ocean (zapadni i centralni dio), a stanište morsko i to najčešće tropsko, suptropsko područje i koraljni grebeni.
Kao što je navedeno u tekstu riba lav nije smrtonosna, ali je opasna i treba biti na oprezu zbog njezine sve veće prisutnosti kako u Mediteranskom moru tako i u Jadranskom. Ako je vidite i imate mogućnost uloviti je, uklonite je iz mora uz mjere opreza zbog otrovnih bodlji te javite Vama najbližem institutu za oceanografiju i ribarstvo.