U Jutarnjem listu od 21. srpnja osvanuo je članak pod naslovom: „Oprez! Sredstva za čišćenje udvostručuju rizik od raka dojke“. Naravno da me članak jako zainteresirao, posebno zato što se optužuje EDC (Endocrine Disruptor Chemicals), koje pak nemaju veze s karcinogenošću, a za različita estrogena, androgena i antitiroidna djelovanja ih za sad bez dovoljnih dokaza samo optužuju neki znanstveni članci. Rak dojkeTreba reći da među tim znanstvenim člancima ima puno smeća, ali se čini da ipak ima nešto u priči o endokrinim distruptorima, barem kod vodozemaca poput žaba. Zapravo je ključna opasnost za plod i puno je radova o tome kako pojedine tvari (npr. ftalati ili Bisfenol A svi iz plastičnih materijala) mogu jako negativno utjecati na muške spolne žlijezde kod različitih živih bića. Međutim, EDC se ne povezuju s tumorima ili ih barem do sada nitko nije povezivao.
Autori ovog nezgodnog članka (nema referenci da čovjek zna od kuda su) obavili su aknetiranje domaćica s osnovnim pitanjem jesu li koristili u kuhinji puno ili malo sredstava za čišćenje. Onda su to usporedili s učestalošću raka dojke i mudro zaključili da rizik raste što više sredstava za čišćenje koristite u domaćinstvu. Autori navodno i sami priznaju da istraživanje baš i nije bilo uzorno obavljeno. Domaćice su po vlastitoj procjeni odlučivale da li koriste puno ili malo sredstava za čišćenje, a naravno da nitko nije ispitivao jesu li ta sredstva sadržavala EDC ili možda karcinogene tvari. Cijela stvar postaje besmislena ako se malo dublje uđe u problematiku.
Danas osumnjičene EDC tvari su atrazin (zabranjeni herbicid), DDT (davno napušteni insekticid), polibromirani difenil (uporaba vrlo ograničena na uređaje za prijenos električne energije, ali sve više pod zabranama), bisfenol A (globalna nečist koja dolazi kao aditiv u nekim vrstama plastika), ftalati (aditiv u nekim plastičnim materijalima zabranjen za stavljanje u predmete koja koriste djeca do 4 godine), alkilfenoli (neionski detergenti specijalne uporabe). Dakle, ništa što bi se pojavljivalo posebno u domaćinstvu i onda nema razloga da se domaćice boje strašnih EDC-a. Kao što je već rečeno, nema nikakvih dokaza da bi ovakve tvari bile i karcinogene, kao što za sada nema niti dovoljno dokaza o njihovom djelovanju na endokrine žlijezde u ljudi. Onda se ipak postavlja pitanje o tome što se karcinogenog nalazi u prosječnom domaćinstvu, a služi za pranje i čišćenje. Zapravo skoro ništa!
Mislim da su ovaj članak naručile lijene domaćice, kojima je teško i možda nepodnošljivo svakog dana raditi uzaludne poslove. Tek što opereš, a ono se sve ponovo zaprlja. Glupo je svakog dana tri puta prati posuđe, a svjestan si da će sutradan opet biti toliko tog posla pranja da čovjeka uhvati muka. Nikad kraja! Treba se pobuniti i natjerati muškarce da preuzmu barem dio poslova pranja, ali nemojte plašiti domaćice time da će dobiti rak ako peru tanjure, rublje ili podove u stanu. Pročitajte na ovoj web stranici našu brošuricu o kućnim kemikalijama.
Prof. dr. Franjo Plavšić