Na zaboravljene kemikalije me ponovo podsjetio slučaj od 13. veljače 2012. kad je Glas Istre objavio fotografije iz propale tvrtke Pazinka. Bile su to laboratorijske kemikalije nepoznate starosti pakirane u bocama od litre, ali izrazito loše označene na deklaraciji. Obično je takva situacija u brojnim zapuštenim skladištima sa zaboravljenim kemikalijama, bilo da su industrijske bilo laboratorijske. Nalazili smo ih po prijavama građana na različitim mjestima kroz dvadesetak proteklih godina, a nađe se opasnih zaboravljenih kemikalija i u domaćinstvima. Stvar je potpuno jasna u propalim tvrtkama, kad čovjek više ne zna ni tko je za kemikalije odgovoran niti kako će ih se zbrinuti. Međutim, zaboravljenih kemikalija ima i po skladištima dobro poslujućih tvrtki, jer su ih davno koristili u nekim starim procesima i onda zaboravili da im zauzimaju mjesto na skladištu.
Nije problem to što zaboravljene kemikalije zauzimaju mjesto nego one često predstavljaju vrlo značajnu opasnost za zdravlje ljudi i okoliš. Sjećam se požara na Šalati u bunkeru iz II. Svjetskog rata smještenog preko puta starog ulaza u dekanat Medicinskog fakulteta. Požar je buknuo jedno ljetno poslije podne prije desetak godina, a ja sam stigao upravo u času kad su vatrogasci zaključili kako je požar ugašen. Kroz već trula vrata bunkera ušli smo u veliko skladište s različitim kemikalijama u pakiranjima od litre do 50 l. Deklaracije su s mnogih boca otpale i nije se moglo znati što sadrže, ali prema preostalim deklaracijama bilo je jasno da su tu zbrda zdola skupljene različite kemikalije još negdje šezdesetih godina prošlog stoljeća. Oksidansi su bili smješteni na policama iznad lako zapaljivih kemikalija ili obratno, a isto tako su se družile kiseline s lužinama. Bila je to prava bomba i sreća što je požar počeo na pilovini pokraj drvene police kad je s nje pala boca dušične kiseline i izazvala vatru. Moglo je završiti ubojitim vatrometom. Naravno da nitko nije htio priznati vlasništvo nad kemikalijama i više ne znam na čiji su račun bile zbrinute.
Što dulje vrijeme prolazi to zaboravljene kemikalije predstavljaju veći rizik za zdravlje ljudi (posebno djecu dok vršljaju po napuštenim objektima, ali i u domaćinstvu) i okoliš. Vrijeme je da se započne poslove zbrinjavanja zaboravljenih kemikalija, a prvi korak je prikupljanje podataka o mjestima gdje se takve kemikalije možda nalaze. I građani imaju dužnost dojaviti na nadležno mjesto (ovaj čas vjerojatno inspekcija zaštite okoliša) o takvim kemikalijama u svojem susjedstvu, jer tako štite i sebe. ima bogato iskustvo na zbrinjavanju doniranih starih lijekova, jer je stručno vodio ili nadzirao sve poslove, a prva faza rada se sastojala u prikupljanju podataka (anketiranje) o mjestima gdje se i u kojim količinama taj otpad nalazi diljem Hrvatske. Već više puta se razgovaralo o potrebi za takvim projektom, a sad je došlo vrijeme kad ga ustanova namjerava predložiti nadležnim ministarstvima. Očekujemo vašu pomoć, ako naš projekt bude prihvaćen.
Prof. dr. sc. Franjo Plavšić