Zadnjih godina je ova skromna kemikalija došla u žižu pozornosti stručnjaka i laika, a građani su se počeli bojati sve više strašnih učinaka svud prisutne kemikalije. Zapravo je to sirovina za sintezu poliepoksidnih i polikarbonatih smola pa nije čudo da dio te kemikalije ostane neizreagiran u tim polimerima. Onda je logično da se može ispirati iz polimernih materijala, a činjenica je da se proizvodi u ogromnim količinama od barem 2,2 milijuna tona godišnje. Činjenica je također da se proizvodi na bazi bisfenola A koriste na izrazito mnogo mjesta, a to predstavlja problem samom činjenicom da se nalazi svuda i u svako vrijeme. Kemikalije predstavljaju to veći problem što se javljaju na više mjesta u svijetu, a bisfenol A sasvim sigurno predstavlja problem globalnog onečišćenja. To je dovoljno da se čovjek zabrine, bez obzira koliko je kemikalija stvarno opasna za ljudsko zdravlje i okoliš.
Radova o štetnim učincima bisfenola A ima zaista izrazito mnogo i tu se čak stručnjak teško može snaći. Pogotovo je problem u tome što su rezultati ispitivanja ove kemikalije izrazito suprotstavljeni. Jedni ga proglašavaju sasvim bezazlenom kemikalijom, a drugi mu pripisuju strašna opasna svojstva. Nije lako arbitrima donijeti bilo kakvu odluku o opasnim svojstvima ove kemikalije. Prije nekih godinu dana se smatralo da će EU komisija donijeti nekakva ograničenja uporabe ove kemikalije, ali do toga nije došlo. Bilo je dovoljno već pravilo opreznosti, kojeg se pridržavaju međunarodna tijela zadužena za opasne kemikalije da se donese neka odluka o zabrani, ali za sad nema odluka o ograničenjima ili zabranama. To najbolje govori o sumnjama u neke rezultate dosadašnjih istraživanja.
Bisfenol A je u brojnim radovima optužen kao endokrini disruptor barem na životinjskom modelu, kao tvar koja može utjecati na ljudski plod, kao mogući remetilački faktor u funkciji tiroidne žlijezde, kao mogući karcinogen barem kategorije III, itd. Međutim, svi ti rezultati u brojnim znanstvenim i «znanstvenim» radovima sumnjivi su stručnjacima. Nema dovoljnih i provjerenih dokaza da su podaci o opasnim svojstvima bisfenola A točni. Mnogi smatraju kako se radi o trgovinskim ratovima među proizvođačima polimernih materijala.
Na bazi bisfenola A su izrađeni polimeri korišteni na različitim mjestima. Najviše pozornosti se posvetilo bočicama za hranjenje dojenčadi mlijekom i drugim hranjivim proizvodima. To znači da se bisfenol A može ispirati u dječju hranu, pa su zbog pravila opreza stručnjaci namjeravali već prije dvije godine zabraniti uporabu polimera na bazi bisfenola A za izradu spremnika za prehranu dojenčadi. To se još nije dogodilo, ali vjerojatno će ipak doći do zabrana. Osnovno pitanje je vezano uz naše građanske stavove o bisfenolu A. Treba li se bojati ili ne bisfenola A? Iako stručno mislim da je cijela ta povika na bisfenol A besmislena i bez stručnog temelja, ipak se priklanjam onima što poštuju pravilo opreza. Jasno mi je da će to možda uništiti proizvođače polimera na bazi rečene kemikalije i uzrokovati otpuštanje brojnih radnika, ali ne mogu ne prihvatiti načelo opreza. Neka se za svoje proizvode bore proizvođači, a mi stručnjaci moramo ostati neutralni. Ipak, ne mogu prešutjeti činjenicu da se ovdje možda radi o velikoj histeriji tzv. ideoloških toksikologa čije motive do sad još uvijek nisam uspio shvatiti. Jesu li oni u službi industrije ili su naprosto ideolozi New Age pokreta spremni se boriti za
Prof. dr. sc. Franjo Plavšić