Perica iz Popovače:
U medijima se sve više govori o štetnosti klora i o opasnosti tuširanja, koliko je klor uistinu otrovan?
U svom elementarnom stanju kao plin klor je otrovan i nagrizajuća tvar, koja djeluje preko zraka i propisi o njegovom nadzoru su kod nas izrazito strogi. Iako se koristi u više od 300 klornih stanica za dezinfekciju vode možemo biti prilično zadovoljni s mjerama zaštite i obuzdavanju mogućih nesreća. Osobno sam obišao više od 100 takvih objekata i davao upute za poboljšanje rada.
Što se tiče klora u vodi za piće on se tamo nalazi u izrazito malim koncentracijama, čak možda u nekim slučajevima preniskima. Naime klora bi se u vodi za piće moralo naći kod najudaljenijeg korisnika, jer samo njegovo prisustvo garantira sprječavanje hidričnih epidemija. U našoj Dalmaciji je još prije 50 godina bilo izrazito mnogo smrtonosnih hidričnih epidemija od kojih su najčešće umirala mala djeca. Nije bilo vodovoda i onda se vodu donosilo sa svih mogućih mjesta prečesto bakterioloških onečišćenih. To je više nego dovoljan razlog za dezinfekciju vode za piće. Što se tiče gluposti o opasnosti tuširanja s kloriranom vodom one potjeću od proizvođača opreme za pripravu deionizirane ili destilirane vode za piće. Uplaše čovjeka i onda mu ponude spasonosno rješenje po cijeni od nekoliko tisuća maraka, a jadnik se kasnije može samo kajati i čupati si kosu s glave.
Čitao sam na nekoj takvoj web stranici da klor prodire kroz kožu tijekom tuširanja i onda se krvlju raznosi do zadnjih organa trujući ih strašno. Kad bi to bilo točno da plinovi prodiru kroz kožu u krvotok onda čovjek ne bi trebao pluća nego bi disao kroz kožu. Čak kažu da je takvu vodu opasno piti, a to može reći samo potpuni nepoznavatelj kemije. Klor kao oksidans izrazito brzo reagira sa svakim organskim materijalom i zato se koristi za dezinfekciju, jer će ubiti bakteriju ili virusa sastavljenog od organskog materijala. U želucu se on isti čas razgradi s hranom, probavnim sokovima, itd.
Štetu ne može napraviti budući su njegove koncentracije izrazito niske i prikladne samo za dezinfekciju čiste vode s tragovima bakterija. Čak se ni mutnu vodu ne klorira, jer je to besmisleno budući se sav klor potroši u času na organske materijale iz suspendirane zemlje. Zato se u slučaju mutne vode ona naprosto proglasi zdravstveno neispravnom bez tretiranja s klorom, a preporučuje se građanima vodu prokuhati radi uništavanja bakterija.