Gospođa Vesna iz Zagreba brine se za starijeg sina: Moj stariji sin je autolakirer. Radi kod jednog privatnika i to kao konj po cijeli dan.. Sinu je važna samo dobra zarada. O zdravlju ništa ne brine. Jednom je kući došo kao pijan. Sigurno su ga opile te pare boja, jer moj sin ne pije alkoholna pića. Sin kaže da imaju nekakve respiratore, ali to nije ono što me najviše brine. Njemu gazda daje nekakve kreme da se maže po licu i rukama prije rada. Kaže da je to bolje nego rukavice. Ja baš nisam sigurna. Sin kaže da je to jako dobro, jer ne ostaju nikakve fleke na koži od boje. On samo krpom obriše na kraju dana lice i ruke. Nema fleka po licu ko ranije. Ja ipak ne znam je li to dobro. Može li ta krema zaštititi mog sina od trovanja bojama?
Poštovana gospođo Vesna, dirnuli ste u vrlo osjetljivo pitanje zaštite kože različitim kremama. Zadnjih dvadeset godina ljudi sve češće primjenjuju različite zaštitne kreme protiv kemikalija, ali su mišljenja stručnjaka jako podijeljena o njihovoj vrijednosti i učinkovitosti. Samo kao ilustraciju stanja navodim vojna istraživanja mogućnosti primjene različitih krema protiv bojnih otrova plikavaca poput iperita. To naravno nije nikakav dokaz o učinkovitosti različitih krema, jer vojna istraživanja znaju otići u sasvim čudnim pravcima.
Činjenica je da neke kreme mogu štititi kožu od nekih kemikalija kroz određeno vrijeme (npr. kroz 2, 4 ili 6 h). Istraživanja ozbiljnih ustanova pokazuju da za svaku kemikaliju treba ispitati koja bi krema mogla pružiti određenu zaštitu koži izložene osobe. Za jednu će kemikaliju biti bolja jedna a za drugu kemikaliju neka treće krema. Problem je u tome što podataka o tome ima jako malo, ali treba čvrsto naglasiti da pouzdane institucije ne preporučuju zaštitu kože samo kremama s tržišta. Kažu da krema za ruke može biti dobra ako se uz to koriste još i rukavice. Dakle, krema i rukavice. To izgleda prilično logično, jer je bolje imati dvije zaštite nego jednu. Za kožu lica nisam siguran. Nema pouzdanih podataka. Ako je vaš sin autolakirer onda radi s otopinama boja u smjesi organskih otapala i to treba biti ključ za donošenje ocjene. Ako su kreme topljive u takvim organskim otapalima onda nisu nikakva zaštita.
One bi morale biti netopljive u razrjeđivačima da pruže barem minimalnu zaštitu. To što vaš sin ne dolazi kući s posla s mrljama boja na licu govori da su kreme učinkovite barem u sprječavanju prodora boja kroz njih, ali nema nikakve garancije da kroz kreme ne prodiru organska otapala. Zaključujem da bez jasnih dokaza o učinkovitosti krema u zaštiti od boja i lakova ne bih preporučio njihovo korištenje kao isključive zaštite u autolakrinicama. Možda krema na ruke, a onda preko toga rukavice. Moram dodati i to da razni sastavni dijelovi krema prodiru u kožu ili kroz kožu, pa se čovjek može zapitati mogu li kreme u nekim slučajevima biti uzrok izlaganja radnika opasnim kemikalijama. Pričekajmo dok ovo područje ne postane predmet ozbiljni znanstvenih proučavanja, pa će onda biti lakše dati pouzdane odgovore.
Ipak upozoravam na puno veći problem udisanja organskih otapala. Autolakireri bi prvenstveno morali štititi svoja pluća odgovarajućim sredstvima osobne zaštite. Danas se na tržištu mogu kupiti jednostavni «cijevni uređaji» za jednu osobu. Sastoje se od malog kompresora zraka, cijevi i kacige u koju se dovodi zrak iz kompresora. Obično se kompresor stavi izvan zgrade gdje je zrak čist, pa onda čovjek može bezbrižno raditi u zatvorenom prostoru zasićenom parama organskih otapala. To je danas na zapadu standardna oprema autolakirera, a nije ni skupa. Uostalom, nije ni važno koliko košta ako štiti zdravlje vašeg sina.