Slobodan iz Splita je ogorčen:
Zašto dopuštate da političari pričaju o azbestu, a vi stručnjaci šutite kao zaliveni. Bojite se istupiti pred javnost? Možda vam savjest nije čista, kad ste dopustili desetljeća trovanja ljudi tim zlom? Jedni se političari hvale da su napravili sve prema najvišim svjetskim standardima, a onda ih oni iz suprotstavljene stranke napadaju da su sve zabrljali i da će biti krivi za smrt velikog broja ljudi. Mislim na Vranjic i to sve oko saniranja. Netko je tamo mjerio i dokazao da su cijeli Split pa i Brač ugroženi azbestom iz Vranjica, a onda političari vladajuće stranke tvrde da ti rezultati ništa ne vrijede. Tko je tu lud? Ma nije bitno tko je lud nego tko je pokvaren. Što nam to čine? Hoćemo li mi u Splitu umirati kao muhe od raka pluća? Bojim se kad stručnjaci šute bilo da su u strahu pred vlašću ili su potplaćeni da ne “talasaju”. Ako vam je ostalo i malo morala onda ste dužni odgovoriti na naša pitanja. Dosta mi je šutnje!
Nitko ne skriva da smo u neznanju azbest koristili skoro 100 godina u ogromnim količinama i ugradili na bezbroj mjesta u zemlji jednako kao što su to činili oni na zapadu i istoku od nas.
Do ranih osamdesetih prošlog stoljeća nismo znali s kakvom opasnom tvari radimo, a nakon toga su upravo stručnjaci teškom mukom izborili propise o zabranama. je pravilnike o zabranama počeo gurati u proceduru još polovicom devedesetih. Uspjeli smo progurati liste zabrana, ali do tada su na različitim mjestima u stambenim i društvenim objektima ugrađene stotine tisuća tona azbestnih proizvoda. I sad imamo stanje da smo azbestom okruženi na svakom koraku, posebno u gradovima. Inače je jako važno naglasiti da je azbest mineral prisutan u tlu na različitim mjestima, a i kod nas su do prije pedesetak godina radili rudnici azbesta. Nestali su zbog toga što je inozemna konkurencija bila jeftinija. Sad smo se našli u položaju da moramo nešto napraviti na smanjivanju izloženosti karcinogenom azbestu. Vranjic je kao okorjeli proizvođač azbestnih proizvoda došao u žižu interesa zbog velikih količina razasutog azbestnog otpada po cijelom području. Čak su i nogometno igralište izgradili praktički na samom azbestu, a cijelo naselje je koristilo jeftini azbest u gradnji kuća, nasipanju terena i tko zna gdje još. Zapravo je sadašnju uzbunu podiglo jedno izvješće tvrtke ovlaštene za mjerenje emisija i imisija polutanata.
Oni su obavili mjerenja azbestnih vlakana u jednom navratu tijekom 2007. godine i ti rezultati su plasirani u javnost, koja ništa od toga nije razumjela. Posebno povjerenstvo vrhunskih hrvatskih stručnjaka je zaključilo da su rezultati u najmanju ruku nevjerodostojni. Mjerilo se metodom koja nije prikladna za koncentracije azbestnih vlakana u okolišu. To je isto kao da domaćica na kolnoj vagi mjeri sastojke za izradu kolača od šumskog voća. Rezultati mjerenja su po žargonu analitičara «Hausnumere». Nemaju nikakvu vrijednost. Povjerenstvo je zatražilo od države da za mjerenja angažira neku od rijetkih europskih ili američkih tvrtki ovlaštenih i sposobnih za rečena mjerenja.
Dakle, zaboravite rezultate mjerenja naše tvrtke. Mi u smo bili od početka upoznati s projektom zbrinjavanja azbestnog otpada iz Vranjica i nismo imali nikakvih primjedbi na konačan tekst projekta. Uvjeravaju nas da se izvođač pridržavao svih svjetski provjerenih procedura i mi nemamo razloga sumnjati uz to, jer i nadzor potvrđuje da je posao obavljen valjano. Kritika na posao dolazi od potpunih laika i političara. Struka stoji čvrsto na stanovištu da je obavljen važan i vrijedan posao na svjetskoj razini. Spremni smo to svjedočiti, ali nas nitko od novinara ništa ne pita. Oni slušaju političare. Konačno, mislim da građani Splita nisu u većoj opasnosti od drugih hrvatskih građana. Svi smo izloženi azbestnim vlaknima iz naših zgrada u koje je azbest ugrađivan. Međutim, proračuni rizika govore o maloj vjerojatnosti stradavanja običnih građana, a rizici za radnike koji rukuju azbestom su nažalost visoki (vjerojatno 1:100 ili još gore).