Prvo čestitke na odličnoj web stranici, stvarno obiluje korisnim informacijama.
1) Zanima me je li pametnije čuvati pića na duge periode (10 godina – vina, rakije) u staklenoj ili nekoj drugoj ambalaži?
2) Koliko je otrovan bijeli prah iz živinih žarulja s vanjskog balona ITRIJ, VANADAT, EUROPIJ ?
3) Ima li ionizirani zrak prilikom udisanja (kućni, kupovni ionizatori zraka) kakav utjecaj na čovjeka ili nam takav zrak godi samo zato što nas podsjeća na šumu/slapove?
Prvo da odgovorim oko staklenih boca. Pisali smo o problemu kristalnih boca, ali naravno da i obične staklene boce mogu otpuštati ione metala. No to su vrlo niske količine iako kroz dulji period to ipak može narasti. Međutim, ne vjerujem de ćete piće čuvano 10 ili više godina piti dnevno na litre. To čuvanje, posebno žestokih pića, kroz dulje periode u svakom slučaju im povećavava kvalitetu i užitak ispijanja, a do sad se nitko (koliko ja znam) nije otrovao malim količinama takvih delicija. Mogu svjedočiti. Otac je prilikom mog rođenja zakopao u zemlju nekoliko boca šljivovice i onda to iznio na svadbeni stol prilikom moje ženidbe. Bila je to veličanstvena delicija kakvu ugledni gosti nisu nikad prije probali. Ne obazirite se na eluciju teških metala iz staklenih boca jer ćete inače propustiti užitak ispijanja.
Ti oksidi vanadija (bijeli) ili titana (crni) su sasvim bezopasni u malim količinama. Ako udahnete prašinu onda možda bude malo kihanja. Progutani oksidi će bez ikakvih promjena izaći stolicom iz vašeg organizma. Titanoze su problem na radnom mjestu kod loše zaštite radnika i značajno prašenje u prostorima. Dakle, profesionalna izloženost kroz duže vrijeme. Vaša rasvjetna tijela su posve bezazlena.
Ovo o ioniziranom zraku možda niste ispravno shvatili. Naši organizmi vole negativno ionizirani zrak u svom okolišu. Negativni ioni nastaju npr. u plamenu i zato su ljudi sretni uz kamin. Negativni ioni isto tako doprinose vašem raspoloženju dok stojite ispod vodopada. Međutim, u novije vrijeme je sve više zatvorenih prostora s povišenim koncentracijama pozitivnih iona (posebno zbog klimatizacije), a njih naše tijelo ne voli. Javljaju se svakakvi „sitni“ problemi poput glavobolja, lošeg raspoloženja i čak nesposobnosti za rad. To je jedan od sindroma bolesnih kuća. Ljudi su se dosjetili proizvoditi ionizatore zraka i stavljati ih na tržište. Danas se upravo u velikim zgradama dobro trži s takvim ionizatorima. Naravno da nisu svi jednako učinkoviti ili kvalitetni, ali ne bih vam znao dati savjet kojeg od njih kupiti. U svakom slučaju, nisam vidio radove u kojima bi se pisalo o štetnim učincima takvih ionizatora.
prof. dr. sc. Franjo Plavšić