Gospodin Antonio, Buzet:
Svi ste Istru zaboravili. Samo je jedan znanstvenik iz Zagreba stao na našu stranu, a svima ostalima je svejedno. I tko će imati od te kamene vune koristi? Samo njezin vlasnik! Država će pokupiti porez, a mi Istrani možemo krepat. Sve je u Zagrebu skuhano! Prodali ste naše zdravlje za sitne škude nekog stranca. To je sramota. Možete se sramiti i vi iz zavoda. Laprdate o ovom ili onom, a kad je važno onda šutite kao zaliveni. Znate li vi koliko će se sumporne i akumulatorske kiseline prosut po našoj Istri zelenoj? Ima tu i karcinogenog amonijaka i drugih karcinogenih spojeva. Znate li to? Ne znate! Nije vas ni zanimalo. Ne zanima vas ni Podpićan ni naša Istra, a tamo isto žive ljudi. Nisu ljudi samo u Zagrebu. Zašto niste ništa napravili da se zabrani ta tvornica.
Poštovani gospodine Antonio. U prvom redu moramo reći da zaista nismo znali ništa o gradnji tvornice kamene vune dok nisu izbili protesti tamošnjih građana, a onda je bilo kasno za reakciju. U Hrvatskoj se dnevno prijavljuju studije utjecaja na okoliš različitih objekata i nitko to ne može sustavno pratiti, a ovaj Zavod nije niti nadležan za ocjenu studija utjecaja na okoliš.
Uostalom, Istrani su se počeli buniti protiv objekta kad je odgovarajuća studija već davno bila prihvaćena i kad je počela gradnja postrojenja uz sve moguće propisane dozvole. Trebalo je reagirati na vrijeme, kad je studija utjecaja na okoliš bila na javnoj raspravi, pa ma kako ta javna rasprava izgledala. Što se tiče priča koje se šire po Istri i Hrvatskoj o pogibeljnim učincima tog postrojenja moram nešto reći iako nemam dovoljno podataka budući se na web stranici Ministarstva zaštite okoliša može naći tek sažetak studije, a to je skoro ništa. Iz onoga što se nalazi u tom sažetku može se zaključiti da će se korištenjem koksa kao energenta taliti vulkansko kamenje i onda posebnim procesom izvlačiti u niti (kao staklena vuna), a zatim će se iz tih niti izrađivati izolacijski materijali za građevinarstvo.
U procesu taljenja će nastajati različiti oksidi, a u procesu izrade materijala koriste se otopine amonijaka, fenola i formaldehida. Znači da će kroz dimnjak kotlovnice izlaziti oksidi ugljika, sumpora i dušika, a biti će vjerojatno drugih opasnih tvari poput policikličkih aromatskih ugljikovodika. Ne vjerujem da će nastajati dioksini u značajnijom mjeri, kako se piše po novinama. Sasvim sigurno neće nastajati sumporna kiselina, jer izgaranjem sumpornih spojeva nastaje sumporov dioksid, koji s vodom daje sumporastu kiselinu, a ne sumpornu ili akumulatorsku. Navodno izvođač radova mora staviti filtre dimnih plinova i onda će se emisije mnogih opasnih oksida metala i nemetala smanjiti. Ne znam koliko će se i kakvog koksa koristiti niti mi je poznata učinkovitost filtera, jer o tome nema ništa u sažetku Studije. Nas iz Zavoda nije nitko ništa pitao, a i ne možemo biti svakom loncu poklopac. Moram još ponešto reći o silnim tzv. karcinogenim tvarima iz drugog dijela procesa hlađenja i priprave gotovih proizvoda za građevinarstvo.
Amonijak sasvim sigurno nije karcinogen, a formaldehid se razvrstava u karcinogene kategorije 3. To znači da nema nikakvih pouzdanih dokaza o njegovoj karcinogenosti za ljude, ali ga se drži pod nadzorom za svaki slučaj. Karcinogena kategorije 3. ima na tisuće oko nas i nitko se zbog toga ne uzrujava. Ne može se reći koliko će tih plinovitih kemikalija odlaziti u okoliš, jer nema sigurnih podataka. Sasvim je sigurno da će većina od plinovitih kemikalija biti odnijeta na veliku udaljenost od Podpićna, jer je to značajka problema kiselih kiša. Vjerojatno će se konačno sve istovariti u Gorskom Kotaru, a neće biti šteta za Podpićan i podzemne vode Istre, kako pišu zeleni.
Međutim, slažem se da treba napraviti što se napraviti može. Osobno sam elektronskom poštom predložio izvođaču radova da plati ekipu nezavisnih stručnjaka (po mogućnosti stranih), koji će detaljno pregledati Studiju i dati prijedloge za smanjenje onečišćenja. Ništa više danas nije moguće učiniti, jer po hrvatskim propisima projekt izvođač ima sve dozvole za rad.