Da li je sigurno konzumirati koštice marelice i koja je okvirna dnevna količina koju se smije unijeti? Također, koliko ih ima smisla konzumirati u svrhu liječenja protiv karcinoma?
Danas je poznato više od 150 biljaka koje u svojim plodovima sadrže cijanogene tvari čiji se alkaloidi pod nazivom amigdalin metaboliziraju u cijanide. Amigdalin sadrže koštice svih domaćih voćaka (višnje, jabuke, šljive, kruške…), a osobito puno ga ima u gorkim bademima i košticama marelica. U našem organizmu amigdalin se metabolizira do cijanidnih iona. Međutim, ljudi su oduvijek unosili u svoj organizam cijanide na različite načine (npr. pušenjem) i dobro se znaju s njima nositi. Imamo poseban enzim rodanazu, koja je isključivo zadužena za biotransformaciju cijanida u tiocijanate. Zabilježeni su slučajevi otrovanja košticama marelice koji se međusobno razlikuju u dobi i spolu otrovanih te konzumiranoj dozi zbog čega je teško precizno odrediti njihov minimalni unos koji neće izazvati neželjene učinke. Trenutno postoje određena ispitivanja koja govore u prilog antitumorskim svojstvima koštica marelice, međutim potrebno je provesti daljnja ispitivanja kako bi se mogao donijeti jasan zaključak.