Vesna iz Zagreba je pred odlazak na more pročitala strašan članak:
Pročitala sam članak «U moru ostaje do jedan kg krema za sunčanje po kupaču» Ta krema sadrži OMC (Octyl metoxycinnamate) u funkciji filtracije UVA, UVB i UVC zračenja, a predstavlja mogući suptilni endokrini modulator koji može utjecati na promjenu estrogenog i androgenog sustava te sustava štitnjače. Tako piše u tom članku. Ugledni profesor s Ruđera Boškovića kaže da još nije dostignu kritičan odnos koncentracija tih spojeva, ali iz godine u godinu može doći do promjena u bioekološkoj ravnoteži u moru. Priznaje da kod nas nema nikakvih istraživanja, pa ne znam kako onda zaključuje da sadašnje onečišćenje nema utjecaja na okoliš. Još piše da se Jadran onečisti godišnje s 1,1 milijun kg tih preparata za sunčanje. Pa to je strašno! Mene još više brine to da taj OMC može utjecati na promjene estrogen i androgen sustava. Znači li to da može djelovati i na reprodukciju i općenito svačiji hormonalni status? Zašto stručnjaci o tome ništa ne pišu? Moj prijatelj endokrinolog tvrdi da su to sve gluposti, ali on nije toksikolog. Molim žurni odgovor.
Čitao sam i ja spomenuti članak i odmah opazio da je već u naslovu velika greška. Nitko ne potroši 1 kg kreme za sunčanje tijekom ljetovanja, ali to nije jedina greška. Točno je da se oktil-metoksicinamat koristi vrlo često kao dodatak zaštitnim sredstvima kod sunčanja, ali njegove koncentracije nisu visoke. On se uz to izrazito slabo topi u vodi i mala je šansa da će u većim količinama ući u vodu. Veća je vjerojatnost da će se istaložiti na dnu ili će zaostati na ležaljkama dok se sunčate. Istraživanja su pokazala da se izrazito slabo apsorbira preko kože, pa ne treba očekivati da će ući u ljudski krvotok dok se izležavate na suncu. Taj pretežno u Europi korišteni filtar UV zračenja može u čistom stanju nadraživati kožu i oči, a kod korištenja sprejeva može nadražiti dišne putove ako ga se udiše. O gutanju nema podataka. Njegova opasna svojstva se gube pri koncentracijama ispod 20% u preparatu, a realne su mu koncentracije znatno niže. U praksi je opaženo da se na takve preparate može javiti u rijetkih osoba kožna preosjetljivost, a opisana je i pojava fotosenzitivnosti kože. Točno je da je u pokusima na nekim životinjama ukazano na mogućnost estrogenih učinaka, ali to nije dovoljno za neke sigurnije zaključke, pogotovo ne vezano uz ljude. Prilično široko korištenje ovakvih sredstava donijelo nam je i saznanja o zanemarivoj opasnosti za ljudsko zdravlje. Što se tiče okoliša tu se zna znatno manje i nema nikakvih dokaza niti da je more njime znatno onečišćeno niti da izaziva štetne posljedice u organizmima koji žive u vodi. Našao sam tek neke članke o mjerenju ove tvari u riječnim vodama. Tako se npr. u Švicarskoj nalaze u velikim rijekama koncentracije od oko 10 ng/l vode. To su izrazito niske koncentracije i teško je predvidjeti što bi one mogle činiti vodenom okolišu. Istina, neki endokrini disruptori navodno mogu djelovati pri tako niskim koncentracijama npr. na žabe, ali za sad su to sve skupa tek nagađanja bez temelja. Savjetujem da se ne obazirete na pročitani članak, pogotovo jer se radi o sezoni bez dobrih novinarskih tema.