OPASNOST OD ELEKTRONIČKIH NAPRAVA

Jesu li sve elektroničke naprave opasne ako su u spavaćoj sobi i ako jesu koje su posljedice???

Ne znam zašto bi elektroničke naprave morale biti opasne. Svakako da ih ima. Primjerice elektronički detonator eksploziva, ali za punu opasnost mu je potreban i eksploziv. Ili možda elektronički prislušni uređaji. Danas je to popularno u političkom miljeu. Ili možda elektronička cigareta, samo što tu opasnost ne dolazi od elektronike nego od kemikalija koje se stavljaju u tu napravu. Ili različiti kompjuteri, konzole i slično jer odvlače pažnju djeci pa umjesto da se igraju na svježem zraku oni sjede za tim napravama i skupljaju salo. No to nije karakteristika samo djece, nego i odraslih. Moglo bi se nabrajati u nedogled i uvijek bismo mogli pronaći nekakvu opasnost. Sjećam se kada se pojavila jedna vražja naprava još 1956. godine. Tada je ta kutija koja je emitirala sliku i ton proglašena jednom od najvećih inovacija tog doba. Naravno radi se o televiziji. Koliko je bilo povika kako televizor zrači i koliko je opasan za zdravlje, a posebice njegovo štetno djelovanje na mozak. A tek kada se pojavio mobitel. Televizor nije bio pored glave (mozga), a mobitel se prislanja na samo uho. Znamo da u uho jedva da ima prepreka pa kroz njega zračenje direktno dolazi do mozga. Ali zašto se bojati zračenja samo u zatvorenom prostoru. Ako izađemo van oplahnut će nas zračenje sunca. Što je jedan mobitelčić ili televizorčić u odnosu na ogromnu sunčevu masu. Jest da je daleko, ali ipak bolje ga se je kloniti. Jadni naši stari koji o tome nisu imali pojma pa su na poljima u znoju lica svog, dok su okopavali kukuruz ili nagrtali krumpir, bili izloženi štetnom zračenju sunca, a da to nisu niti znali pa su pojedinci umirali već i u stotoj godini života. Samo sretnici su poživjeli i više. No prekinimo šalu. Uvijek je bilo opasnosti, i uvijek će ih biti. Uvijek je bilo zračenja, i bit će ga. Uvijek je bilo trgovinskog rata, i bit će ga. Kako da fiksna telefonija digne ruke i preda se pred mobilnom telefonijom kad joj to znači opstanak. Ponavljam, već kao papiga, dobro poznate stavove stručnjaka našeg Zavoda: “Ne vjerujte internetu baš sve. Velik dio su neistine ili što je još gore poluistine u koje se bezrezervno povjeruje jer ima nešto i istinito kako bi se prikrila laž. Kako nije zlato sve što sja, tako nije niti tako opasno sve što zrači, pa makar to bilo i iz elektronike.