Ibrahim iz Bihača:
Jako me zanima selektivnost otrova. Kažu da ima otrova koji djeluju na životinje, a ljudi ih mogu jesti bez problema. Neki vele da ima otrova za crnce, a bijelcima ne škode ili obratno. Je li to istina?
Selektivnost otrova gotovo da ne postoji, a jedino se može utvrditi da nisu sve vrste jednako osjetljive prema nekom otrovu. Tipičan primjer su antibiotici, koji su za bakterije znatno otrovniji nego za čovjeka, ali većina antibiotika predstavlja opasnost i za čovjeka. Slična je stvar i s pesticidima. Nastoji se proizvesti takve pesticide koji će biti što manje otrovni za čovjeka, a što više za nekog njegovog neprijatelja poput npr. kukaca.
To je izrazito značajan problem našeg svijeta i zato se znanstvenici trude izmisliti neka druga sredstva za uništavanje neprijatelja (npr. privlačenje određenih kukaca feromonima i ubijanje na mjestu njihova skupljanja ili sterilizacija mužjaka neke vrste). Najveći problem neselektivnosti otrova, posebno pesticida, jest u činjenici da brojnje životinjske ili biljne vrste stradavaju u kolateralnim štetama, npr. kod prskanja vinograda nekim fungicidom.
Međutim, ovo je izrazito široka tema i treba samo potvrditi rečeno u prvoj rečenici. Jedino mogu reći da među rasama postoje određene razlike. Tako su npr. naši žuti rođaci značajno osjetljiviji na alkohol nego Europljani ili Afrikanci, ali je alkohol opasan i jednima i drugima ako se uzima u povećanim količinama te učestalo. Dakle, nema selektivnosti otrova.