Gledam te vrtove pokraj cesta i stalno se pitam što mi to jedemo. Kod nas u Dalmaciji ima puno plastenika, a uglavnom se nalaze kraj cesta. Znam je da je to najlakše saditi povrće kraj ceste.
Samo parkiraš auto i radiš ili bereš plodove. Puno je to lakše nego raditi vrt daleko od ceste. A čitao sam da je to povrće opasno. Auti izbacuju iz auspuha svakakve opasne kemikalije od kojih se može dobiti rak.
Zašto ne zabrane uzgoj povrća odmah pokraj ceste? Ja bi to zabranio. Može li se donijeti zakone da se to zabrani?
Slažem se s vama da ne bi trebalo pokraj ceste raditi plastenike niti uopće koristiti bilo koju biljku ubranu pokraj ceste. Kažu da bi trebalo odustati od uzgoja ili branja biljaka barem 50 m s jedne i druge strane opterećene prometnice poput npr. Jadranske magistrale.
Vidio sam osobno kako uz staru Ličku cestu ljudi beru ljekovito bilje, koje je sigurno onečišćeno svakakvim kemikalijama. Nema nikakvog dokaza da će teško stradati onaj što jede šalatu ubranu pokraj ceste, ali je bolje ako ju ne jede. Nema zakona koji brane sadnju blitve ili rajčica odmah pokraj cese i neće ih vjerojatno ni biti. Zapravo je problem u povjerenju.
Vi kod kupovine na tržnici ne možete znati gdje su ti plodovi uzgajani. Možda baš pokraj ceste? Ima te hrane za koju državna tijela garantiraju da je neopterećena opasnim kemikalijama, ali je u pravilu takva hrana skupa.
Ne znamo što savjetovati. Neki ljudi nabavljaju hranu uvijek od istih kumica u koje imaju povjerenje da uzgajaju svoje povrće na tradicionalni način u nekakvom vrtu udaljenom od prometnica. Možda je to dobar način, a još sigurnije je sam za sebe negdje u divljini uzgajati povrće, ali to je stvarno ekstremni izbor.