Melita iz Zaprešića:
Kupili smo novi namještaj i imamo s njim probleme. Stalno smrdi i gricka nos neki plin, koji iz njega izlazi. Moramo stalno držati otvoreni prozor. Moja kuma kaže da se od toga može dobiti rak. Je li to istina?
Volim se šaliti pred mojim studentima da je za mlade bračne parove najopasnija prostorija u stanu spavača soba, ako su imali novca za kupiti novi namještaj. Zapravo mislim na ivericu pri čijoj se izradi koristi uroform pri ljepljenju. Kako je uroform spoj nastao iz formaldehida i ureje onda kod nove iverice dolazi do otpuštanja formaldehida u toj mjeri da čovjek to može osjetiti mirisom ili čak nadraživanjem sluznica dišnih putova (peckanje), pogotovo kad se prostorija zagrijava uz naravno zatvorene prozore.
Mi smo imali jedno zanimljivo iskustvo iz zadnje godine pred rat kad su u jednoj banci uveli podno grijanje, a podovi su bili izrađeni od nekog materijala sličnog iverici. Topli zrak je naprosto poticao oslobađanje formaldehida i većina činovnica se žalila na poteškoće s disanjem, a čak je bilo dokaza o nadraživanju kože. Zatraženo je mijenjanje poda, ali onda sam izgubio iz vida rečeni slučaj zbog mojeg angažiranja u ratu, a i banka je propala. U slučaju formaldehida moram se osvrnuti na stalne priče o tome kako je on karcinogen i to traži objašnjenje.
Formaldehid se stvarno razvrstava u karcinogene tvari skupine III (Karc. kat. III, R40 – ograničena saznanja o karcinogenim učincima). Radi se o tome da se prema propisima karcinogene tvari dijele u 3 skupine. I. skupina su oni kod kojih je sigurno dokazano da mogu izazvati rak u ljudi (npr. azbest, benzen uključujući automobilske benzine, vinil klorid, arsenovi spojevi, itd.). II. skupina karcinogena su one tvari kod kojih nema nikakvog dokaza da mogu izazvati rak u ljudi, ali je dokazano da ga mogu izazvati u barem dvije životinjske vrste.
Njih se isto bojimo i označavamo ih kao Karc. kat. II). Svi karcinogeni skupina I i II su zabranjeni za stavljanje u promet za maloprodaju. Konačno, skupina III. karcinogena su one tvari kod kojih postoji samo dokaz da na odgovarajućim modelima (bakterije i kulture stanica) mogu izazvati mutacije, ali dokaza o karcinogenosti nema. Naravno da se moramo štititi od njih dobrim nadzorom i stalnim toksikološkim provjerama, ali nema dokaza da predstavljaju ozbiljnu opasnost za ljudsko zdravlje što se tiče karcinogenosti.