Prije 2 godine mi je nakon vrlo složene i teške borbe od karcinoma dojke umrla majka. U pitanju je bio hormonski tip, otkriven prekasno unatoč mamografu. Nije imala šanse.
Možete li mi, kao vrsni toksikolog, reći, kao osobi koja je prva sljedeća \”na nišanu\” po genetskoj predispoziciji, što je u okolišu prosječne tridesetogodišnje žene vrijedno pažnje i na što bih trebala pripaziti?
Propaganda je jaka; napadaju se aluminijeve soli iz dezodoransa, parabeni, ftalati, hormoni i antibiotici u piletini i mlijeku, pesticidi… A ja zbilja više ne znam kako napraviti selekciju i fokusirati se na ono što je stvarni problem.
Ne pušim, ne konzumiram alkohol, kavu, nikakve stimulanse, lijekove (zdrava sam, nemam potrebe) i vodim aktivan život. Jedem vrlo raznoliko, uključujući meso i animalne proizvode. Veganluk mi je ridikulozan, kao i većina drugih ideološki pogonjenih skoro-religioznih motiva. Vjerujem u principe raznolikosti i jednostavnosti.
Ne želim skončati na način kao majka.
Slažem se s vama da je propaganda na internetu i sredstvima javnog priopćavanja postala nepodnošljiva. Kad bi čovjek stvarno počeo vjerovati u sve te gluposti bilo bi mu najpametnije pobjeći u neku planinsku pećinu i tamo živjeti. Međutim, tamo bi stvarno bio izložen različitim prirodnim otrovima poput mikotoksina ili bakterijskih toksina. Ne znam tko su oni što pišu o bezbrojnim opasnostima, ali dio njih je u funkciji pojedinih industrija (industrijski ratovi). Dio su pak zaluđeni i uplašeni građani koji nastoje educirati sve ostale o opasnom životu u današnjem svijetu. Tako su npr. parabeni postali opasni u ratu između proizvođača kozmetičkih preparata, a slično je s aluminijevim polikloridom. Parabeni su vječni pratitelji čovjeka kroz cijelu njegovu povijest jer ih biljke sintetiziraju i gomilaju u svojim plodovima kao baktericidno i fungicidno sredstva. Posebno ih mnogo ima u bobičastom voću iz razloga što je ono najosjetljivije na bakterije i plijesni. Mogao bih vam tako govoriti i o drugim tvarima sintetskog ili prirodnog podrijetla. Dokazi o njihovom karcinogenom djelovanju su vrlo slabi i uglavnom su to podaci o mutagenosti na ovom ili onom laboratorijskom modelu (dakle kategorije III karcinogena bez dokaza da kod životinja ili ljudi može izazvati rak). Takve tvari znaju dolaziti u prirodi ili nastajati kod termičke priprave hrane. Akrilamid nastaje tijekom termičke obrade hrane bogate ugljikohidratima (npr. krumpir, žitarice itd.) i karcinogen je kategorije II (dokazano da kod životinja može izazvati rak, ali ne i kod ljudi). Hoćete li prestati s uživanjem u kolačima ili pecivima? Vino (posebno crno) sadrži taninsku kiselinu, koja je karcinogen kategorije III., itd. Ljudi su oduvijek bili izloženi potencijalno karcinogenim kemikalijama i da je istina sve ono što piše po internetu već bi davno ljudska vrsta bila iskorijenjena. Takvi pametnjakovići zaboravljaju da je ključna doza, a to je znao još Paracelzus. Danas znamo da nije važna samo doza nego i dugotrajnost izlaganja (mi kažemo površina ispod krivulje doza/vrijeme izlaganja). Dozu je najlakše kontrolirati i moderne zajednice uvode zbog toga maksimalno dopustive koncentracije (MDK). Postoje brojni pravilnici, koji reguliraju ovo područje, posebno što se tiče hrane, vode, zraka itd. Ako su izmjerene koncentracije nečega ispod MDK, onda vam napredne državne zajednice garantiraju da možete u tome uživati cijeli životni vijek s malim ili nikakvim rizikom za svoje zdravlje, uključivo karcinom. Naravno da se ne može baš svaki proizvod prekontrolirati, posebno ne oni nabavljeni od malih proizvođača, ili npr. preko interneta (nepoznati proizvođači). Jedna britanska studija je pokazala da su prema sadržaju mikotoksina (neki od njih su karcinogeni kategorije I ili II) najbolje zobene pahuljice dobro nadziranih tvrtki (vlastiti laboratoriji i još dodatna kontrola u ovlaštenim laboratorijima), a najgore su one „prirodne“ nabavljene od nepoznatih proizvođača. Isto vam je stanje s odjevnim predmetima (valjda ste čuli za nesigurnu jeftinu odjeću podrijetlom iz npr. Kine)? Znači da ne treba kupovati robu od bilo koga. Želim snažno naglasiti da svi ugledniji proizvođači hrane u Hrvatskoj moraju obavljati stalne kontrole svojih proizvoda, a slično je stanje u dobro nadziranim tvornicama kozmetike. Podsjetio bih vas na kraju, ponovo, na vrijeme izlaganja. Kod roštilja na ugljen i manje na drvo stvaraju se karcinogeni policiklički aromatski ugljikovodici (PAH) u većoj ili manjoj količini pa vaši ražnjići ili drugo meso onda sadrže te potencijalno karcinogene tvari kategorije II. Kad bi za sve obroke jeli meso s roštilja, sigurno biste stradali, ako ne zbog karcinogenih tvari onda zbog teških želučanih problema uzrokovanih takvom teškom prehranom. Ako jedete tek povremeno meso s roštilja, onda se nemate razloga brinuti zbog karcinogenih PAH-ova. Savjetujem vam da ne surfate previše po internetu tražeći podatke o opasnostima od hrane, zraka, vode, odjeće i obuće itd.
prof. dr. sc. Franjo Plavšić