Rasuta živa iz toplomjera

Molim Vas savjet, koliko je opasna rasuta živa iz toplomjera. Dobar dio je ostao u toplomjeru a rasuti dio smo pokupili usisavačem i ljepljivom trakom, te prostoriju izračili, ali nakon pregledavanja savjeta s interneta i mnogih upozoravajućih članaka nismo sigurni da li trebamo poduzeti još neke korake za smanjivanje „potencijalne“ opasnosti. Unaprijed hvala na odgovoru.

Opasnost interneta leži upravo u širokoj dostupnosti i neprovjerenosti informacija koje kolaju njime. Razbijenih termometara (i ostalih instrumenata koje sadrže živu) bilo je nebrojno mnogo u zadnjih stotinjak godina, no strah od istih dramatično raste otkako postoji internet.
Prava opasnost od žive zapravo leži u njezinom zbrinjavanju i opasnosti ulaska u okoliš, gdje se može transformirati u vrlo otrovni oblik zvan metil-živa. Taj se oblik nakuplja u hranidbenom lancu, tako da čak i male količine žive koje dospiju, primjerice, u jezero mogu dovesti do opasnih koncentracija u ribama. A znamo da je čovjek na vrhu svih hranidbenih lanaca. Upravo ovdje leži i jedina prava opasnost od živinih termometara. Iako se količina žive u pojedinom termometru možda čini mala (prosječni živin termometar sadrži između 0,5 i 1 grama žive), ukupna količina koja se oslobađa u okoliš zbog uporabe termometara i sličnih instrumenata nije zanemariva. Termometri su definitivno najveći jedinstveni izvor žive u komunalnom otpadu.
Od malih nas nogu dakle uče da je živa otrovna, i potpuno je logično da će se pri oslobađanju žive iz termometra mnogi ljudi prestrašiti i krenuti tražiti daljnje informacije. Mnoge informacije o živi koje se mogu naći već vrlo jednostavnim pretraživanjem interneta uistinu su točne, ali i nepotpune. U znanstvenoj literaturi i provjerenim bazama podataka poznato je tek nekoliko slučajeva akutnog otrovanja količinom žive koju sadrži jedan termometar, a uglavnom se radilo o činjenici da je osoba nesvjesna razbijenog termometra (te da se nije niti potrudila ukloniti razlivenu živu) ili o maloj djeci koja su mnogo osjetljivija na štetne učinke žive.
Što treba učiniti ako dođe do razbijanja termometra i oslobađanja žive? Opet, na internetu možete naći svakojake savjete o tome što smijete ili ne smijete činiti, većina ih je točna (barem u teoriji), ali kao što je već i spomenuto, većina je i nepotpuna. Osnovni savjet za razbijene termometre jest da se živa pokupi i izbaci iz mjesta boravka ljudi jer ona će naravno postupno isparavati, a upravo (i jedino) su pare i otrovne. Međutim, vrelište žive je na preko 350 stupnjeva i ona će na sobnoj temperaturi isparavati vrlo sporo, a isparavanja će biti gotovo zanemariva ako se još uračuna ukupna količina razlivene žive i provjetravanje prostorije. Internet ne želi da koristite metle jer ćete time raspršiti živu u sitne kapljice koje ćete naknadno teže pokupiti i ne želi da usisavate jer ćete navodno toplinom usisivača upariti svu tu živu. Idealno bi bilo pokupiti živu na komad papira. Mogu se koristiti i raznorazne ljepljive trake, pa čak i kapaljke za sakupljanje ostataka. Međutim, ako se živa nađe na teško dostupnom mjestu (poput čupavog tepiha), naš je savjet i dalje usisati uz provjetravanje i, po mogućnosti, dati zbrinuti vrećicu iz usisivača.