2. Nisam vas htio vrijeđati. Dosta toga ste objasnili i ja vam vjerujem, jer ste do sad pisali pošteno o Rockwool-u. Kao ono o opasnostima od kamene vune nošene vjetrom. Ipak je dosta toga još uvijek nejasno u vezi s vašim nastupom u Kukurinima. Mislim da bi trebali malo poraditi na ovom slučaju.
Mario iz Labina
Ponukan vašim pismom, događajima na tribini u Kukurinima od 31.03.2011. i čitanjem onoga što piše po web stranicama Labinštine, uključujući prije svega komentare čitatelja, zainteresirao sam se za problem s Rockwoolom. To uključuje živu prepisku s meteorolozima, plastičarima (miris po bakelitu) i kolegama toksikolozima. Naučio sam saslušati sve strane prije donošenja vlastitog zaključka, pa se i ovdje držim kao nezavisni stručnjak tog svog pravila.
Koliko god se tamošnji «zeleni» sprdaju s «nezavisnim stručnjacima» ja se pozivam na to da sam stvarno nezavisan i da sam imao zbog toga uvijek puno poteškoća. Napadali su me zbog vlastitog mišljenja u brojnim slučajevima, npr. slučaj Karlovačke pivovare ili ove zadnje tragedije u Jankomiru sa smrću dvojice radnika. I svaki puta sam bio u pravu. Napad karlovačkih zelenih na mene preko svih mogućih sredstava bio je silovit, jer sam se usudio poreći njihove ničim utemeljene pretpostavke da za smrt jednog čovjeka nije kriv amonijak nego ugljikov dioksid. Iz toga su izvukli zaključak da sam plaćenih Karlovačke pivovare, a oni bi bili jednako krivi za slučaj amonijaka ili ugljikovog dioksida. Odupro sam se napadačima vjerujući jedino u istinu, a vodećim ljudima pivovare se sudilo zbog ugljikovog dioksida. Nisam radio za novce ili za nekog pokvarenog poslodavca, jer je mojoj ustanovi jedan od ključnih zadataka sprječavanje nesreća i intervencije u slučajevima kad se one dogode.
U ovom slučaju Podpićna pozvao me kolega Simončić obećavajući platiti putne troškove i toksikološko mišljenje za mene i moju suradnicu, što je stvarno minimum na koji čovjek ima pravo kad obavlja neki posao. Moja ustanova je platila dnevnice i troškove prijevoza automobilom. Nakon onog strašnog događaja u Kukurinima tražio je dr. Simončić podatke o žiro računu radi isplate nadoknade, ali ja sam odlučio ne prihvatiti ni kune za mene i moju suradnicu. Neka ide na naš račun radije nego da me građani Podpićna zbog toga uz urlike proglašavaju plaćenikom Rockwoola. Nije mi stalo do njihova mišljenja, ali želim da sve iza mene bude čisto. Jedan od njih me nakon završetka onog cirkusa ponudio da potegnem koji gutljaj iz njihove boce s vinom, ali sam se bojao da bi mogli pomisliti kako su me time kupili, jer možda vjeruju kako se na taj način može kupiti čovjeka.
Najviše me zgrozilo kako potpune neznalice raspravljaju o toksikologiji pozivajući se na ove ili one autoritete. Toliku množinu gluposti izrazito se rijetko može sresti. Vjerujem da građani imaju nekakve simptome nadraživanja sluznica, jer uvijek vrijedi ona narodna: «Gdje je dima, tu je i vatre.» Pitanje je što je uzrok tim simptomima (možda preosjetljivost nastala izlaganjem formaldehidu raspadom bakelita ili nešto sasvim deseto?), jer je ključno da se uklone svi mogući razlozi za njihovu pojavu, ali ne može se samo njuhom odrediti izvor štetnih učinaka. To može samo budala. Ključni problem je što se uvukao strah među građane i oni se boje apsolutno svega, a njihovi učitelji potpiruju te strahove svakakvim netočnim podacima. Postoji samo jedna zvanična toksikologija i ja nastupam u njezino ime, ali nemam dovoljno prostora za opovrgavanje svih njihovih zabluda o kemikalijama s liste onih vezanih za Rockwool. Zato ću se ograničiti samo na formaldehid, koji će po njima uništiti sav život u Podpićnu, a možda i u Labinu (prema jednoj izjavi tamošnjeg vodećeg ekologa). Hajdemo malo raščlaniti te izjave. Spreman sam svakom dati integralne tekstove iz jedne od najuglednijih komercijalnih baza podataka HDSB na koju je moja ustanova pretplaćena, pa provjerite što je bliže istini. Evo prvo citata njihovog «toksikologa».
«.. a kao najveće probleme spominje formaldehid koji je karcinogen i kad uđe u organizam više ne izlazi, u 99% slučajeva veže se na tkivo i mijenja njegovu strukturu te ovisno o njegovoj količini uzrokuje karcinom.»
Na stranu to što je formaldehid prisutan svuda iz prirodnih (npr. alkoholna pića) ili umjetnih (npr. iverica) izvora i da ljudi zbog toga uglavnom ne stradavaju teško. Ima on ipak vrlo ozbiljni štetni učinak izazivanja preosjetljivosti kože kod duge izloženosti. Karcinogen je kategorije III (njihov «toksikolog» kaže kategorije I), što znači da nema nikakvih dokaza o tome da može izazvati rak u čovjeka, a ni na pokusnim životinjama podaci nisu sigurni. Međutim, priče o njegovom vječnom ostanku u organizmu i silnom vezanju za tkivo su besmislice. Brojni pokusi dokazuju kako je njegovo vrijeme polueliminacije iz organizma (vrijeme kroz koje koncentracija padne na polovicu početne vrijednosti) tek negdje oko 1,5 min. Naglašavam da je vrijeme polueliminacije 1,5 min i da nije beskonačno dugo, kako vele «novi toksikolozi». Znamo i to da se uglavnom metabolizira do mravlje kiseline i konačno do ugljikovog dioksida (on je na žalost «velikih» toksikologa normalan i izrazito važan produkt normalnog ljudskog metabolizma). Točno je da se veže na makromolekule zbog reaktivne aldehidne skupine, ali se najviše bojimo vezanja na polinukleotide, jer to može značiti mutaciju. Na sreću, formaldehid se veže na DNK u izrazito malom iznosu, a onda postoje reparatorni enzimi, koji «pokvarene» nukleozide znaju izrezati iz velike molekule i zamijeniti ih prirodnim nukleozidom. Zato je on tek karcinogen kategorije III. Uvijek treba biti oprezan, ali ne histeričan. Međutim, ne može se sasvim isključiti neke učinke formaldehida na ljudsko zdravlje, kao npr. već spomenuta kožna preosjetljivost. Iskustva preosjetljivih ljudi (govorim temeljem vlastitih iskustava na razrješavanju brojnih pojedinih slučajeva) se nikako ne smije zanemariti, ali za sada nemamo dokaza da bi formaldehid mogao biti uzrok poteškoća građana Podpićna. I to je dovoljno za moju postavku da su neznalice unijele golemo uznemirenje među građane, a razloge za njihovu rabotu neka netko drugi istražuje.
Ne pada mi napamet prije prikupljanja podataka i njihove analize dati mišljenje, jer tako nisam naučio raditi i smatram da bi to bilo pogrešno. Početkom one strašne katastrofe s Baxterovim dijalizacijskim filtrima proglasili su me nesposobnim, jer nisam odmah poslije nesreće znao što je mogao biti uzrok smrti 24 građanina i nisam se toga stidio. Nema čovjeka koji sve zna i to bi morali shvatiti mnogi od galamdžija. Da, u slučaju Baxter smo ipak predanim radom otkrili što je uzrok strašnim smrtima. Mi i nitko drugi u svijetu, iako su ljudi umirali također u drugim državama. Nismo budale da lupetamo što nam padne napamet. Možda hoćemo, a možda nećemo otkriti što se događa u Podpićnu, ali ima i pametnijih ljudi od nas. Biti ću sretan ako netko bolji ili uporniji od mene otkrije što se tamo zapravo događa. Jedino što želim je to da se ne donosi brzoplete zaključke na temelju nedostatnih podataka. Ako ništa drugo onda zbog duševnog zdravlja građana. I neka prestanu u sve to miješati politiku, jer radi se o isključivo stručnom problemu.