Zabrana korištenja žive

Dr. M.B. iz Varaždina želi znati što se čini u Hrvatskoj na zabrani korištenja žive i štošta drugo.
Prije kratkog vremena u Europi je zabranjena uporaba žive. Zabranjeni su termometri, barometri, tlakomjeri i sva druga oprema koja sadrži živu. Nije to učinjeno bez razloga i pitanje je koliko zla je učinjeno prije nego što je odluka donijeta. Zbog široke uporabe žive (npr. termometri u svakoj obitelji) može se računati na masovno otrovanje živom. Trebalo je živu zabraniti ranije i pitam se tko će odgovarati zbog tog teškog propusta. Koliko je ljudi otrovano živom zbog njezinog korištenja? Tko će poduzeti liječenje, ako je ono više uopće moguće? Onda dolazi pitanje što učiniti s tim silnim proizvodima koji sadrže živu.
U Hrvatskoj sigurno ima barem milijun termometara po domaćinstvima, a ni druge instrumente ne treba zanemariti. To treba prikupiti od građana i poduzeća da bi se uništilo na siguran način. Je li Hrvatska sposobna obaviti takav zahtjevan posao? Gdje su financijska sredstva? Treba zaposliti na tisuće ljudi da se samo prikupe opasni proizvodi napunjeni živom. Ne znam kako će se onda ta živa uništiti. Ja kao građanin pitam kome mogu predati moj tlakomjer i nekoliko termometara. Trebam li platiti za uništavanje? Ja ću platiti, ali što sa sirotinjom? Ja ću platiti antidote za sebe i obitelj, ali tko će platiti za liječenje mojih siromašnih pacijenata?

Mislim da ste ipak malo pretjerali u svojim strahovima. Slažem se da je živa postala prokleti metal zadnjih desetak ili više godina, ali uglavnom zbog pokreta TUR (Toxic Use Reduction ili Smanjivanje Uporabe Otrova – SUO).
Živa je tipičan primjer novog pogleda na uporabu kemikalija. Otrovna je u svim oblicima (elementarna, u obliku soli i u obliku organometalnih tvari), a praktički ju je nemoguće uništiti, jer uvijek će nastati neki novi opasni oblik živinih spojeva. Činjenica je da se temperatura više ne mora mjeriti živinim termometrima, srčani tlak se može mjeriti instrumentima bez žive, barometarski tlak se također može mjeriti novim instrumentima bez žive, itd. Dakle, nećemo imati velike štete ako živu izbacimo iz uporabe. Međutim, treba uzeti u obzir nekoliko drugih činjenica. Živa je u termometru hermetički zatvorena i ne predstavlja nikakvu opasnost za čovjeka koji mjeri temperaturu stavljajući termometar ispod pazuha. Slično je s barometrima i drugim instrumentima. Malo je drugačija situacija npr. s živinim lampama, ali one su već duže vrijeme izbačene iz uporabe.
S druge strane, mora se uzeti u obzir činjenicu da je živa svud prisutna. Ona ili njezine soli nalaze se u tlu kakvo nam je Bog dao. Unosimo živu hranom i vodom u svoje organizme, kao što su je unosile tisuće generacija prije nas i unositi će je nove generacije koje dolaze. Ne možete promijeniti sastav zemljine kore. Treba se pomiriti s tim da ćete uživajući u škarpini unositi u svoj organizam metilživu. Pa što? Od toga se nećete otrovati. Ukazujete na problem zbrinjavanja predmeta napunjenih živom i u pravu ste da se nismo pripremili za te poslove baš kao ni drugi Europljani. Dug je proces uklanjanja žive iz svakodnevnog života, barem što se tiče predmeta opće uporabe. Međutim, termometar sa živom ili vaš tlakomjer ne predstavljaju problem dok se živa iz njih ne razlije po vašoj sobi.
I tu naravno ima mogućnosti rješavanje problema akcidenta, ali o tome smo pisali na drugim mjestima. Pričekajte bez uzbuđivanja dan kada će neki poduzetnici početi prikupljati predmete punjene živom. Vi ćete platiti poduzetniku određenu svotu za zbrinjavanje, a neka država brine o tome je li metoda zbrinjavanja prikladna (npr. odlaganje u napuštenim rudnicima soli Njemačke). Naravno da država neće platiti zbrinjavanje vašeg barometra, jer to nije ni dužna. Barometar je vaš problem, ako ga se zaista bojite, a mnogi ljudi će barem zbog sentimentalnih razloga zadržati svoj barometar na zidu dnevnog boravka znajući da za njih ne predstavlja nikakvu opasnost dok ga ne razbije. Na kraju krajeva, EZ je zabranila stavljanje u promet novih predmeta opće uporabe napunjenih živom, a postojeće možete zadržati dok traju, pa makar to bilo tisuću godina.