Poštovani,
molim Vas za savjet u vezi zdravog posuđa. U potrazi sam za kvalitetnim i prije svega zdravim, neškodljivim posuđem. Sve se više govori o toksičnom teflonu, koliko u tome ima istine i konkretnih podataka? I znate li što o posuđu koje je iznutra obloženo titanom? je li titan neškodnliv za ljudski organizam, s obzirom da ga se reklamira kao 100 % zdravo posuđe?
Pretpostavljam da ste mislili na posuđe u kojem se priređuje hrana (kuha, prži, pirja itd.) i zagrijava se pri tome. Materijali od kojih se izrađuje su izrazito različiti (npr. keramika, staklo, različiti metali ili njihove legure, teflon itd.) i zapravo su svi prihvatljivi uz uvjet da su kvalitetno izrađeni. Vas zanimaju teflon i titan odnosno njegove legure, a vjerojatno posebno zbog kontradiktornih podatka na Internetu. Te kontradikcije najčešće dolaze do žestokih boraca stalnih trgovinskih ratova, ali ima dijelom se javljaju zbog nerazumijevanja biti stvari. Teflon je izvrstan materijal za presvlačenje posuđa poput npr. tava.
U uvjetima kakvi vladaju na ili u peći zapravo se nema što naročito dogoditi s tim vrlo stabilnim fluoropolimerom. Ne otapa se niti u vodi niti u mastima, a ne rapada se kod temperatura pećnice. Jedino se gubi kvaliteta takve posude kod oštećenja površine grebanjem ili struganjem. Kod starijih teflonskih presvlaka određeno uzbuđenje se pojavilo zbog toga što je sadržavao perfluorooktansku kiselinu (koristila se kao surfaktant prilikom polimerizacije) i to u koncentracijama 0-5 ng/g teflona.
Činjenica je da se niti ta silno mala količina (do 5 milijarditih dijelova grama) nije mogla oslobađati iz fluoropolimera i ulaziti u hranu, pa se radiolo o praznoj puški. Danas moderni proizvođača teflona više ne koriste perfluorooktansku kiselinu i onda je i ne može biti u konačnom proizvodu. Što se tiče titana, treba odmah reći da se on koristi na stotine mjesta bilo čist bilo u obliku legura. Dovoljno je reći da se smatra izvanrednim materijalom za izradu implantata (npr. čašice umjetnih zglobova) koji se ugrađuju kirurškim putem. Ne bi se ugrađivalo nešto što predstavlja opasnost za ljudsko zdravlje. Naravno da se koristi i za izradu posuđa, možda i zbog toga što je takvo posuđe lagano i teško reaktivno s kiselinama. Sam po sebi titan je potpuno bezopasna tvar.
Činjenica je ipak da se zagrijavanjem uz kontakt sa zrakom može na stijenkama stvoriti sloj titanovog oksida debljine nekoliko nanometara. Dakle izrazito malo, ali dovoljno za daljnju zaštitu unutrašnjeg sloja titana ili legure. Titanov dioksid je praktički netopljiv u vodi, ali također se ne bi ništa naročito dogodilo kad bi se otopio i progutao. Titanov dioksid može predstavljati opasnost kad je u obliku prašine na radnom mjestu. Onda može kod udisanja doći do titanoza kao kronične plućne bolesti. U kuhinji za to nema šanse. Jedino opasno svojstvo, koje mu se danas pripisuje jest mutagenost na određenim modelima (R40 ograničena saznanja o karcinogenim učincima), ali se to također veže uz radno mjesto s npr. nanočesticama od tog oksida. Vidim da sam zastranio, pa ću vam vrlo jasno reći da posuđe od titana prema današnjim znanjima treba smatrati sigurnim.