Molim Vas za mišljenje o živi u plavoj ribi (napose skuša, tuna) – u kojoj mjeri konzumiranje takve ribe predstavlja, zbog sadržaja žive u njima, opasnost?
Ako ste mislili na jadransku ribu onda zapravo uopće ne bi trebalo raspravljati o problemu s metil-živom. Obavljeno je puno istraživanja u Hrvatskoj vezano uz problem žive u morskim organizmima. Unatoč tome što je Mediteran općenito poznat po višem sadržaju žive u vodi nego Atlantik, nema nikakvih dokaza da postoji opasnost otrovanja.
Jedno veliko istraživanje je negdje pred Domovinski rat obavljeno u Komiži, jer tamošnji stanovnici jedu 5 ili više puta tjedno ribe, ali nisu dobiveni nikakvi dokazi o utjecaju takve prehrane na zdravlje ljudi. Uostalom, stanovnici tog otoga jedu ribu već barem 1000 godina. Inače je poznato da se metil-živa nakuplja u ribama koje su predatori, a kod srdelica, inčuna i drugih koncentracije su vrlo niske.
Tamo gdje je dolazilo do otrovanja jelo se puno tunjevinu, barakude ili neku bijelu ribu. Danas zapravo po mojem znanju nema toliko onečišćenih mjesta na moru da bi se trebalo bojati otrovanja metil-živom. Puno je vjerojatnije otrovanje ciguatera toksinom i to u ribama iz koraljnih grebena. Zato Japanci tako rado kupuju našu jadransku tunu, jer nema nikakve šanse da je zatrovanja bilo metil-živom bilo ciguatera toksinom ili nekim trećim problematičnim otrovom. Jedite slobodno svaku jadransku ribu, a pripazite ipak što jedete u zemljama s koraljnim grebenima i toplim morima.